Nova Istra

262 OGLEDI Vladimir TOMAŠ dijelom lažno sedlo na kojem je smjestila sebe na putu traženja punine i savršenstva koje se jedino može postići u Bogu, odnosno onom entitetu „koji nije s ovoga svije- ta“, nego koji daruje ono što je njoj oduzeto. Završnim otvaranjem intertekstualnih mogućnosti čitanja i razumijevanja ovoga gusto posloženog pjesničkog teksta, Nada Grubišić zbirku zatvara kombinacijom tjelesnog i metatjelesnog, razmatrajući pritom mogućnosti tumačenja prošloga, sa- dašnjeg i budućeg svijeta. 5. „GIBRALTAR“ (2019.) Četvrta je zbirka iz Grubišićkina pjesničkog opusa, koju ćemo ovdje analizirati, posmrtno objavljena i naslovljena Gibraltar . Simbolika se naslova povezuje s raslo- javanjem gotovo svih stilskih razina (motivsko-tematske, jezične, semantičke i sl.) pjesničkoga pisma koje smo dosad pratili i označava nadilaženje te prolazak iz jed- ne sfere (ili kako bi Grubišićeva rekla „civilizacije“) u drugu, koja je bez obzira na uporno mentalno opojmljivanje mnogih pojavnosti interpoliranih u zbiljski svijet ipak teško spoznatljiva, tajnovita, pa čak i opasna jer otkriva mnoga rješenja i za- blude koje su tvorile jednu stvarnost i njome (očito) pogrešno koordinirale. Gibral- tar je u ovom kontekstu (oralna) metafora tijesnog i mučnog prolaženja; metafora napuštanja vlastitosti i prelazak u drugost, odnosno u procjep vlastitosti, čime se razotkriva nova stvarnost koja nijekanjem prošle usustavljuje i postavlja nove du- hovne moduse u kojima (otprije ranjeno) tijelo treba nastaviti svoju mučnu potra- gu za vlastitim bivstvovanjem i egzistencijalnim poniranjima u dubinska duhovna polja čovjekove nutrine. Na formalnom se planu zbirka razlikuje od prethodnih i time što nije podijeljena na cjeline čime se naznačuje zgušnjavanje misli utopljenih u (polu)utopijsku zbilju, čvršća povezanost samostalnih/„samostalnih“ „fragmenata“, ali se time naznačuje i konciznija zacrtanost pri odabiru i tumačenju vlastitih misli i okupacija, odnosno naglašena svijest o „prošlom“ životu i njegovim (meta)pojavnostima. Pokušaj pot- punog odstvarivanja stvari i svih ekstatičnih raspoloženja i emocija čije se značenje i svrha mjestimice detektiraju slojevitim pjesničkim jezikom označuje se i nazivima pjesama u zbirci – naime, pjesme su, njih šezdeset i devet, naslovljene osnovom gla- gola „gibati se“ ( gib ) i brojem pjesme (uz tu osnovu) čime se, različitim refleksijama i manifestacijama jezika, pokušava „gibati“ zbiljskim svijetom i kozmičkim mikropro- storima, odnosno gibati se ka misaonom, duboko duhovnom i transcendentalnom; također, odabir nas osnove umjesto cjelovitog glagola može navesti na tumačenje da se i dalje radi o praznini i nesigurnosti lirskoga subjekta u vlastita shvaćanja različitih transcendencija kojima su okupirane njegove misli, ali i potencijalna inertnost (ne-