Nova Istra

263 Vladimir TOMAŠ OGLEDI samovoljna) da se isti detektiraju i usustave u već (polu)narušenu sliku svijeta. Na početku zbirke Nada Grubišić nano- vo naglašava razinu podvojenosti vlastita bića čime se postavljaju zaključni modeli dvostru- kog gledanja na svijet (onaj zbiljski i onaj fik- cionalni, astralni) koji postaje iznimno mi- saono i pjesnički zacrtaniji i zreliji; na toj se razini prelama više diskurzivnih sustava koji su prije bili raspoređeni u određenije mikro- poetske tvorbe – time se dokazuje temeljito misaono mapiranje, ali i razdvajanje različitih duhovnih i poetskih sekvenci. Nadalje, osjeća se smirenje lirskoga subjek- ta u odnosu na prijašnje izravno iskazane pje- sničke (i životne) ekstaze i nemire kojima se pjesnikinja voljno udaljavala od zbiljskoga svi- jeta bježeći tako u tajnovite prostore vlastita bitka, ali time prikrivajući vlastiti strah i iner- tnost da se nešto u takvome svijetu pokrene i/ili promijeni; takav je svijet sada mnogo stvarniji, ali i dalje dovoljno pjesnički urešen da bi se njime moglo predstaviti stanje stvari koje ipak opstaju u svim životnim i pjesničkim nemirima. Valja napomenuti da Nada Grubišić u Gibraltaru svjesno propitkuje oniričko-smrtni metasvijet kojemu je potrebno novo uznačavanje; takav se sloj Grubišićkina pjesništva zapravo osjećao u fragmentima u čitavu pjesničkom korpusu koji je proučen, ali je u ovoj pjesničkoj zbirci dobio svoj (čini se trajni) oblik i širi značaj. Taj je sloj u prvome redu zaoku- pljen temama smrti, smisla, poimanja Boga kao vrhunca svih čovjekovih traženja, ali i (životne i pjesničke) mudrosti koja je nekako nenametljivo i spontano zaokupi- la Grubišićkin svijet koji u prvom redu odlikuje seciranje proživljene stvarnosti (sa čestim uplivima u tjelesno kao gotovo stalnim aspektom njezina pjesništva), ali i mi- saono zadiranje u astralne odjeke koje je dotada osjećala; prije se o njima (pjesnički) govorilo samo u fragmentima i poslužili su kao sponski dio pjesničkoga inventara preko kojega su se potom prelamali ostali diskurzivni sustavi, a sada je „središte pje- sme“ usmjereno na lokalizaciju misaonih previranja i različitih ontoloških koncepata koje je potrebno što vjernije prikazati. Taj je sloj možda najviše zaokupljen pjesnič- kom tematizacijom smrti kao onim„Gibraltarom“, odnosno prolazom iz jednoga u drugi svijet koji može biti (i najčešće jest) otežan misaonim distoniranjima i čestim negacijama produkata uma, ali je i dalje svet i vrijedan novih proučavanja i seman-