Nova Istra

261 Vladimir TOMAŠ OGLEDI tog mikrokozmosa kojim se usporena i sjetna kreće od prvoga pjesničkog zapisa, pa sve do posljednjih sekvenci zapisanih stihova. 4. „ORALNE TEME“ (2012.) Treća se Grubišićkina zbirka koju proučavamo u ovome radu sastoji od šezdeset pjesama ras- poređenih u dvije cjeline – Oralne teme i Pa- limpsest ili bolnica . Oralne teme objavljene su pet godina nakon Metropole praznine i zorno svjedoče o pjesniki- njinu sazrijevanju u duhovnom smislu (time se prvo misli na spoznajne sekvence koje su puno produbljenije i zacrtanije), ali i o tjeskobi življe- nja u vlastitu tijelu i preživljavanju u već razore- noj tjelesnosti koja je prvotno ovisna o spariva- nju s drugim tijelom, ali i o poniranju u duhov- ne sfere Drugoga o kojemu je Grubišićkin lirski subjekt ovisan. Prepoznaju se neke poetološke odrednice i modusi viđeni i ranije u Grubišić- kinim pjesmama, ali su u ovoj zbirci poprimili viši značaj i ontološku duhovnost koja je zrelija i dojmljivija. Kako bi se bilo koji dio ljudskog bića i/ili postojanja oslobodio tereta nedorečenosti, odnosno dubinski prikazao, potrebno ga je što više ogoliti i tako za- početi s raskopavanjem različitih sekvenci koje se nalaze na putu prolaženja kroz ti- jelo i duh, kako i naslovni sintagmem odaje svojim (potencijalnim) značenjem. Čest je u ovoj zbirci pjesnički govor lirskoga subjekta u prvome licu množine, čime se konzistentno razlaže stvarnost (ne)povezanih tijela koja supostoje (ili su suposto- jala) u stvarnoj i/ili sanjanoj simbiozi tijelā i umova. Pjesničko opojmljivanje stvar- nosti nastaje u trenutku kada ljubavni ushit prođe i kada se tijelo rastavi u tišini pjesničkog imaginarija, odnosno proročke vizije nestvarnog (ili možda) budućeg supostojanja. Može se reći da Nada Grubišić u Oralnim temama uistinu započinje s ozbiljnom demistifikacijom pjesničkoga, ali i stvarnoga svijeta, vremena i prostora. Proživljena ljubav sa svim njenim manifestacijama poslužila je pjesnikinji kao pripovijest osob- nosti i svih psihofizičkih nevolja s kojima postoji u„novome“ vremenu. Ovim djelom Nada Grubišić uvodi koncept Boga kao ciljnog entiteta svih ljudskih traženja, pri- tom se kritički i ironično osvrćući na lažne „bogotražitelje“, shvaćajući da je i ljubav