Nova Istra

255 Vladimir TOMAŠ OGLEDI tična avenija (1986.), Djevojčica iz porječja (2000.), Djevičanstvo ili The Moralizing Florist (2003.), Metropola praznine (2007.), Čitanje Dubrovnika (ep, 2007.), Akvarel (poetski roman bez interpunkcije, 2010.), Oralne teme (2012.), Djevojčica iz porječja , 2. izmijnjeno i dop. izd. (2013.), Bolesna ruža (2013.), Putovanje u mjestu (2013.), Kadulja – u zaklonu s Nabokovom (2015.) i Tusculum (2016.), a posmrtno su joj objavljene pjesničke zbirke: Gibraltar (2019.), Magnesium beach (2019.) i Romeo u pustinji (2020.). U književnoj su ostavštini ostali pjesnikinjini rukopisi: Bologna , Erosova košuljica (objavljen 2022., IO DHK Pula), Povijest nepostojećega grada (ep objavljen 2021., IO DHK Pula) i Rendez-vous . Bila je članicom Društva hrvatskih književnika (Biletić, 2007.: 105). 1 Važno je napomenuti da je Grubišićkin pjesnič- ki prvijenac Apokaliptična avenija objavljen 1986. godine, pa je iznimno čudno to kako je Nada Grubišić čak i nakon više od tri i pol desetljeća formalnog „staža“ na sceni suvremenog hrvatskog pjesništva i dalje zapostavljena i nepoznata velikom di- jelu hrvatske kritičarske i čitateljske javnosti! Hrvatski pjesnik i kritičar Boris Domagoj Biletić napominje kako je Nada Gru- bišić „(...) već nakon prve objavljene zbirke zapažena u čitateljskim i kritičarskim kru- govima. Premda zatajna, živeći izvan takozvane metropole, daleko od medija i pje- sničkih grupacija, isključena iz pomodnih trendova i bilo koje zadane, poželjne estetike, a kritički vrlo skromno praćena i vrednovana, Nadu Grubišić današnji upućeniji poznavatelji, poklonici i ljubitelji stiha drže jednom od najzanimljivijih hrvatskih pjesnikinja“ (Biletić, 2018.). Upravo bi se zbog izoliranosti i očite neprilagodljivosti pomodnim hrvatskim pjesničkim strujanjima, koja navodi Biletić, moglo tumačiti recepcijsko prokletstvo pjesnikinje Nade Grubišić. Važno je naznačiti to da se takav odnos prema stvarno- sti i svemu što je poželjno i/ili očekivano jasno osjeća i u njezinim stihovima koji ne pristaju na kompromis, koji su snažno obojeni stamenom osobnošću žene koja je i patnica i ropkinja (vlastitom tijelu i umu), ali i ovisna o prisustvu drugoga tijela po- moću kojeg oblikuje i pjeva svoj pjesnički i životni svijet. Takva će ovisnost o Drugo- me povezati dva pjesnikinjina svijeta – onaj misaoni, umni (pjesnički) i stvarni, od- nosno zbiljski, pa će takav odnos stvoriti sadržajnu i semantičku disharmoniju koja će polučiti iznimno gust pjesnički jezik, apstraktnim opojmljivanjem empirijskog i univerzalnog, što će do posebnog izražaja doći u zbirci Gibraltar (2019.). Spomenu- ta je odmaknutost pjesnikinje od zbiljskog i potrebnog joj svijeta rađala u njoj dosad neviđen, iznimno eruditski, hermetičan i na svim stilskim razinama bogat pjesnič- 1 Bilješku o pjesnikinji napisao je Boris Domagoj Biletić, a objavljena je u Grubišićkinoj zbirci Me- tropola praznine (2007.) kojoj je Biletić urednik.