Nova Istra

249 Aljoša CURAVIĆ NOVI PRIJEVODI U drugom vremenu i drugom prostoru. U pozadini sicilijansko nebo, Jedno od onih neba koje je svačije i ničije, I živih i mrtvih. Polegnuto na ravan, truplo Providno od petrokemijskog boga, Velike rafinerije s njezinim dimnjacima Koji streme plaveti. Činilo se da muškarac visi s neba. Policijska sirena Usmjerena prema guzici. Bio je to svjetski rat. Ne sjećam se koji. III. Nerina je imala devedeset. Bila je senilna. Kažu. Nerina. To je starinsko ime. Znači kći mora. Kažu. Našli su je s pruženom podlakticom, kao kad se drži kišobran, i dignutim palcem, kao revolveraš, kao skvrčeni spomenik, ošamućen ratnik, izgubljen stražar. Stopirala je na Trgu maršala Tita u Kopru. U pozadini nebo koje je svačije i ničije, i živih i mrtvih. Jedno od onih neba koje vidiš tu, tamo i drugdje. „ Moran poć va Jistru !“ – viknula je onima koji su još htjeli nešto shvatiti. S talijanskoga prepjevala: Lorena Monica Kmet (Buje)