Nova Istra

247 Aljoša CURAVIĆ, Kopar (Slovenija) MALOMIRA *1 (Un po’ di pace) I. Ono što znam, o ratu, na jednoj je fotografiji požutjeloj od vremena, dovoljno jasnoj da mi sve bude jasno: lica Johana i Marije. Moji istro-austro-ugarski pradjed i prabaka. Tu su, s one strane groba grizu vrijeme, zrak. Ona svečana kao sunčana nedjelja. On ratoboran kao fant U obrani carstva. Johan i Maria drže se pod ruku. U ravnoteži ga održava ona. Tu budi, čini se da kaže. Ne idi. On na bedro pritišće kapu od filca. Hlače sužene u gležnjevima. Toga je dana otišao za Caporetto, odakle se nije vratio ni živ ni mrtav. Tko zna, možda je u njega pucao * Iz zbirke pjesama Tihovnik („Silenziario“). Aljoša Curavić (iz osobne arhive)