Nova Istra

237 Rodrigo URQUIOLA FLORES NOVI PRIJEVODI – Mislim da nisam dobro shvatio – kazao je pukovnik. Vi ste muškarac, hoću reći, muškarčina kao i ja. Vi ste išli u rat protiv Paragvaja. Vaša je kćer u našem za- tvoru. I ne razumijem zbog čega ste se odlučili ovako odjenuti. Gospodin Teodoro ne odgovora. Ne zna što bi rekao. Ne zna kako bi to objasnio. Ni on sam nema jasan odgovor. – Moj je otac bio u Chacu – rekao je pukovnik. Vremena su se promijenila. A Vama je pala napamet sjajna zamisao da se odjenete kao žena. Zbog čega? Želim to znati. Objasnite mi. Gospodin Teodoro se želio prisjetiti je li već ranije vidio to lice koje ga je sada promatralo. Jedva da se sjetio zvuka detonacije i pucnjave koja je uslijedila poslije nje. Pomislio je da nikada nije vidio niti jednoga Paragvajca; čak niti zarobljenika. Ne odgovara; zatvara oči. Usporava disanje. Kratko se prisjeća jedne vojnikinje. Ne sjeća joj se imena. Prisjeća se da joj je nadimak bioWarmi i da ju je jednom iznena- dio s nekolicinom vojnika u isušenoj rijeci, iza grmlja. Sjeća se kako je trčala u dugoj suknji i zvuka pucnja, pada njenoga tijela i kratkoga uzdizanja prašine nakon toga. Možda je, zapravo, željela taj pucanj, možda je htjela da je metak rani i da se podigne prašina kad konačno padne. – Pokažite mi, molimVas, Vašu osobnu iskaznicu i iskaznicu veterana. Gospodin Teodoro traži mali zavežljaj skriven u grudnjaku, vadi ga, izdvaja ne- koliko novčanica sa strane i predaje ono što ga traže. Pukovnik čita. – Učinit ću ono što vi želite – kaže – iako je zabranjeno i iako mi niste objasnili zbog čega ste odjeveni u žensku odjeću. Napravit ću to zbog Vas jer ste junak kao i moj otac. Ali, čuvajte tajnu i, molim Vas, obećajte mi da ćete skinuti tu odjeću. Ni- šta nije važnije od dostojanstva. Gospodin Teodoro kima glavom i šapuće: – Hvala. Nakon što je uzeo ključeve koje je čuvao u ladici svoga stola, pukovnik ustaje sa stolca i kaže: – Pođite sa mnom. Mjesto gdje prestaje čekanje, noć je unutar noći. Nema druge mogućnosti. Čini se da je nema. Pukovnik napreduje brzim korakom, jednom zauvijek hoće s ovim završiti. Ne želi da ga netko od podređenih vidi u blizini toga starca odjevenoga u žensku odje- ću, koji ga slijedi posrćući jer se još uvijek nije naviknuo na ženske cipele. Prolaze pored ureda nekoga činovnika koji ustaje sa stolca. Prestaje buka koju pravi pisaći stroj. Približava se vratima kako bi nešto čuo. Kad ugledaju pukovnika, vojnici se za- ustavljaju. On im bezvoljno uzvraća pozdrav. Sva se vrata pred njim otvaraju. Prolaze