Nova Istra

222 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Josip ŠIKLIĆ Sabora te prvi predsjednik Čakavskoga sabora književnik Mirko Božić, a prevažnu ulogu u njegovu očuvanju, u vremenu političkih racija, progona i suđenja 1972. go- dine, odigrala je Ema Derossi-Bjelajac, tada članica Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske. O sudbini Čakavskog sabora, odnosno o njegovu djelovanju u kontekstu politič- kih promjena u Hrvatskoj ( u svjetlu 21. sjednice Predsjedništva SKJ i 23. sjednice CK SKH ), odlučivalo se na zajedničkom sastanku Predsjedništva i Glavnoga odbora Čakavskog sabora, održanom u Rijeci 24. siječnja 1972., pod predsjedanjemMirka Božića. Razmatran je izvještaj o programskoj orijentaciji Čakavskog sabora, koji je podnio predsjednik Glavnog odbora Galiano Labinjan, te izvještaj o radu pojedi- nih katedri i sekcija što ga je podnio glavni tajnik Zvane Črnja, a zatim je detaljno raspravljano na temu: Analiza idejne koncepcije Čakavskog sabora i rasprava o smjer- nicama za budući rad . Mirko Božić odlučno se prihvatio obrane Čakavskoga sabora tvrdeći da u Istri , osim„tu i tamo natruha euforičnosti i nazdravičarstva“, nije bilo „nacionalističkih htijenja u Čakavskom saboru“ niti „tendencija isključivosti niti na- cionalističkog zatvaranja“ 23 . U Istri je, prema njemu, na djelu bilo ono nacionalno, a ne nacionalističko. U višesatnoj raspravi sudjelovalo je petnaestak članova Predsjed- ništva i Glavnog odbora Čakavskog sabora. Svi sudionici s olakšanjem su dočekali punu političku podršku Čakavskom saboru i njegovoj orijentaciji od strane članice „pravovjernoga“ dijela CK SKH, Eme Derossi-Bjelajac, koja je u izlaganju između ostaloga istakla „da treba podržati nastojanja Čakavskog sabora i dati mu zasluženo priznanje za kulturnu akciju na ovom području, akciju koja je sasvim sigurno bila i ostaje vrlo potrebna“ 24 . Na kraju sjednice usvojen je zaključak što ga je u izlaganju formulirala Ema Derossi- Bjelajac kako je djelatnost Čakavskog sabora „korisna za ovo naše područje, koje je dugo bilo zanemareno“ te kako je njegova programska orijentacija ispravna i treba mu osigurati sve uvjete „da se njegova djelatnost još više razgrana, još više intenzivira “ . 25 Unatoč pokušajā da se zaustavi, karavana Čakavskoga sabora u poslijeproljećar- skim godinama išla je dalje. Neke su katedre, u međuvremenu, donekle izmijenile svoje aktivnosti, a neke su tijekom vremena, iz raznoraznih razloga, prestale s radom. Aktivnima su se tijekom sljedećih godina i desetljeća pridružile nove katedre, kako na području Istre (Novigrad, Trviž, obnovljena u Barbanu), tako i u Hrvatskom pri- morju (Crikvenica, Škrljevo, Kostrena), u Grobniku (općina Čavle), Ronjgima (op- 23 Mirko BOŽIĆ,„Čovjek i humanost osnovna mjerila“, Dometi , Kultura, književnost, društvena pitanja, br. 11-12, Rijeka, 1972., 112-115. 24 Ema DEROSI-BJELAJAC,„Važan i značajan model kulturne akcije“, Dometi , br. 11-12, Rijeka, 1972., 116. 25 Isto, 118.