Nova Istra

216 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Josip ŠIKLIĆ kavskog pjesništva, čakavštine kao dijalekta, na znanstvenoj razini, ali i afirmacija svakodnevne upotrebe čakavštine u školi i u medijima. To neće biti u Rovinju (zbog Talijana), a ni u Puli (zbog vojske), ni u Pazinu, nego u Žminju, jer će državna ad- ministracija to najlakše odobriti“. 4 U povodu 25. obljetnice sjedinjenja Istre, Zadra i kvarnerskih otoka s maticom zemljom Hrvatskom, Matica hrvatska i Društvo književnika Hrvatske organizirali su, od 14. do 21. listopada 1968., posjet hrvatskih književnika Istri, u okviru kojeg je predstavljena Knjiga o Istri u izdanju Školske knjige (1968.). Knjiga je nastala na temelju skripata za zavičajnu nastavu – Nastava o zavičaju, Istri (1966.), koju je sa- stavio istaknuti istarski intelektualac Tone Peruško (1905. – 1967.), a koja je proši- rena i priređena za tisak. Knjigu su uredili Zvane Črnja i Miroslav Bertoša. Na kraju izvještaja o turneji, objavljenog u tadašnjem dnevnom listu Vjesniku (19. listopada 1968.), navodi se kako su Mario Hrelja (tadašnji predsjednik Skupštine općine Rovinj), Milan Smoljan (tadašnji predsjednik Općinskoga komiteta SKH Rovinja) i nekoliko njihovih suradnika „prihvatili sugestiju književnika Marina Fra- ničevića i Zvane Črnje, pa se u najskorije vrijeme može očekivati formiranje Inici- jativnog odbora koji bi imao zadatak u detalje razraditi plan sijela čakavske poezije u Žminju“. Tijekom 1968. godine u časopisu Telegram objavljeno je niz intervjua sa čelnicima općina, direktorima narodnih sveučilišta i muzeja u Istri, razgovora sa sudionicima turneje po Istri, te u nekoliko brojeva pod zajedničkim naslovom Okrugli stol „Tele- grama“ razgovori s odgovornima za gospodarstvo i kulturu istarskih općina i gra- dova. U tekstu pod naslovom Vidjeli smo dvije Istre objavljen je razgovor sudionika Okrugli stol Društva književnika Hrvatske i „Telegrama“ iz kojega navodim proročan- ske riječi iz rasprave Zvane Črnje: „U ovom trenutku Istra nas mora u prvom redu zanimati zato što su to vrata prema Evropi, a naš je nacionalni, kulturni i državni probitak da ta vrata budu što ljepša i reprezentativnija. To zanimanje uključuje tako- đer odavanje priznanja Istri za njezinu stoljetnu izdržljivost na toj vjetrometini. Da- kle, biti svoj i na vratima Evrope stajati kao Evropejac.“ Ali dodaje „(...) previše smo se evropeizirali, što nije negativno, ali smo u takvom procesu našega duha i kulture nekako zaboravili sami sebe i vlastito tlo“. Črnja ima i viziju što treba učiniti kako bi se to stanje promijenilo:„Možda bi trebalo obrazovati profesionalno tijelo koje bi kreiralo i provodilo ozbiljne kulturne programe da se nedostaci iz ranijih godina ne- kako prevladaju. U sklopu toga – morali bismo korigirati i naš odnos prema čakav- 4 Isto, 679.