Nova Istra

217 Josip ŠIKLIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA štini kojoj često ne priznajemo vrijednost i kad je umjetnički medij“. 5 Dakle, imao je plan koji će se realizirati u Saboru čakavskog pjesništva , a potom u Čakavskom saboru. Nudeći i organizirajući postupno osebujan model samoupravnog kulturnog pro- jekta, s elementima i osobinama udruženoga građanstva, javljajući se u isto vrijeme i kao dio izvanškolskih, slobodnih aktivnosti mnogih osnovnih škola i kao karakteri- stičan dio programa većega broja mjesnih zajednica (odbora), Čakavski sabor je od početka znao što hoće, odakle polazi i u kojem je smjeru akcija najpotrebnija. Dje- lujući odmah, na tako širokim temeljima, Sabor je svojim djelovanjem u izvjesnom pogledu ispunio prazan prostor te osmislio i dorekao neke bitne dvojbe kulturne politike i akcije u Istri. Ipak, Čakavski je sabor najprije nastojao ukazati na potrebu vrednovanja doprinosa koji je Istra dala hrvatskoj kulturi, kao i na njen udio u eu- ropskoj kulturnoj riznici, te pokazati povijesni kontinuitet visoke kulture i civiliza- cijske razine i humanističku konstantu istarskog pučkog elementa . 6 Da su te ideje bile potrebne i da su pale na plodno tlo, pokazalo se 1969. kada je Zvane Črnja u Žminju utemeljio nukleus budućega Čakavskog sabora, veliku ma- nifestaciju Sabor čakavskog pjesništva , koja se smatra institucijskim prethodnikom Ča- kavskoga sabora. IV. Prvi Sabor čakavskog pjesništva održan je u Žminju od 12. do 14. rujna 1969., a obuhvaćao je znanstveni skup posvećen „pitanjima suvremene čakavske poezije“ te mitinge „čakavske poezije na kojima je nastupilo nekoliko poznatih glumaca i veći broj recitatora – amatera.“ 7 U okviru Sabora održan je i miting talijanske dijalek- talne poezije Istre koju su izveli učenici gimnazije na talijanskom jeziku iz Rovinja te članovi Circolo italiano di cultura iz Rovinja i Rijeke. O razlozima pokretanja Sabora čakavskog pjesništva Zvane Črnja će zapisati: „Sabor čakavskog pjesništva pokrenut je u vrijeme kad je grupa kulturnih radnika iz Istre i Zagreba osjetila potrebu da ponudi jednu politiziranu kulturnu alternativu unifikatorskim kulturnim šemama koje su također poticale iz republičkog središta. Takvim šemama nastoji se suprotstaviti svijest o tome da se kultura gradi u svim sre- dinama, s osloncem na zavičajne kulture i historijsku vrijednost i na aktualna samo- 5 Josip BRATULIĆ, Matica hrvatska i Čakavski sabor u hrvatskom proljeću , nav. dj., 679. 6 Čakavski sabor 1969.-1979 ., Arhiva Čakavskog sabora (dalje: AČS), Žminj, 1979. 7 „Sabor čakavskog pjesništva“ , Dometi , br. 11, Rijeka, 1969., 15.