Nova Istra

201 Davor MANDIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA životnu dob, na moguće konzekvence, a emigraciju poziva na to da radom odgovori na političke izazove vremena 33 . Kao član Radnoga odbora omladinskih sekcija Julijske krajine, 26. ožujka 1939. u Zagrebu, u prostorijama Društva Istra prisustvuje utemeljujućoj Skupštini dele- gata omladinskih sekcija kao krovne organizacije omladinskih sekcija Saveza emi- grantskih društva Julijske krajine. Sušačka će se Omladinska sekcija, čiji je jedan od predstavnika bio Zvane Črnja, zalagati za jedinstvo pokreta i jedinstvenu politiku te tražiti utvrđivanje metoda rada i ciljeva udruga u kojoj bi do izražaja došla misao i dinamika rada svojstvena omladini. Josip Lazarić, 34 delegat beogradske Omladinske sekcije, podnijet će glavni referat o radu i oblicima djelovanja članova omladinskih sekcija i biti izabran za predsjednika. Sažimljući jednogodišnju aktivnost Omladin- ske sekcije na Sušaku, Črnja u ožujku 1939. zaključuje da je mnogo postignuto na organizacijskom polju, da je rad polučio interes u emigrantskim krugovima, a poseb- no među emigrantskim radnicima koji su do tada bili izvan organizacije. Oduševljeni dinamikom i konstruktivnim radom, novi članovi omladinske sekcije, zaključuje Čr- nja, uključili su se u rad, dali organizaciji, zajedno s omladinom, nov polet ne samo u humanitarnom i karitativnom radu već i u borbi za ispravljanje rapalske nepravde. Pažljivo biranim riječima, sa željom da poruka bude jasna i odaslana kroz glasilo, a da prilog ne bude cenzuriran, odnosno broj zabranjen, upućuje poruku o zadaći i političkom cilju emigrantskih udruga. Ustvrđuje da je sušačka Omladinska sekcija imala uspjeha i da je zbog aktivnosti i sve većeg utjecaja na članstvo uslijedio priti- sak viđenijih članova te je morala prestati s radom. Poručuje i sugerira da „bezkom- promisna borbena djelatnost“ može doći do izražaja samo ako postoji jedinstvena 33 Naš životni put, Istra , god. XI., br. 10. od 10. ožujka 1939. Uvodnik na naslovnoj stranici; članak je potpisan s I. Č. 34 Josip Lazarić rođen je 8. lipnja 1916. u Radentheimu (Austrija). Osnovnu školu s nastavom na talijanskom jeziku završava u Medulinu. Godine 1931. napušta Istru i odlazi sestri Eufemiji u Osijek. U internatu na Krku završava gimnaziju 1937. i u Beogradu upisuje Pravni fakultet. Aktivan je u istarskoj emigrantskoj udruzi Istra i član je Uprave Omladinske sekcije. Sudionik je travanjskih demonstracija u Beogradu 1941. Završetkom studija, zapošljava se kao pravnik u tvornici likera„Pero Teslić“ ( Segestica ) u Sisku gdje se uključuje u rad napredne omladine, a 1942. postaje članom KPH. Ustaški režim uhićuje ga krajem 1942, a prijeki sud u Zagrebu osuđuje ga na smrt, što Viši sud pretvara u doživotnu robiju koju služi u Srijemskoj Mitrovici. Kapitula- cijom Italije, prebacuju ga u Zagreb na daljnje izdržavanje kazne, odakle uz pomoć organizacije izlazi iz zatvora preobučen u odoru ustaškog časnika te, uz salutiranje straže, bježi iz zatvora. Prelazi na oslobođeni teritorij i djeluje na Banovini, Kordunu, u Srijemu i Baranji. Nakon oslobo- đenja prvi je predsjednik Gradskog NO-a Siska. Godine 1950./1951. javni je tužitelj za Rijeku, a krajem 1951. postaje tajnikom Općine Pula, u dva mandata narodni je zastupnik u Saboru NRH (1965. – 1968. i 1975. – 1982. ) te predsjednik Općine Pula (1969. – 1979. ). Umro je u Trstu, 7. siječnja 1996.