Nova Istra

198 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Davor MANDIĆ „umjetnog“ književnog jezika, u kojoj je Mate Balota „saznao“ da nije čakavac jer da po Biliću i Milanu Rešetaru 26 južno od crte Barban – Kanfanar – Kringa – Tinjan nema čakavaca, poručio je filolozima da će morati izraditi još jednu novu „škatulju“ i u nju umetnuti onaj govor koji se govori u Vlašiji, ali onda i još jednu, za onaj go- vor koji se govori u Splitu, na kojem piše (tada) najproduktivniji suvremeni čakavac Marko Uvodić... Črnja u posljednjem broju sušačkih Primorskih novina s nadnevkom od 31. prosinca 1938. objavljuje najprije svoj osvrt na Balotin prilog Lijepi mrtvac , a potom i opširan prikaz Balotine pjesničke zbirke Dragi kamen . Oduševljen prika- zom, Tone Peruško ocjenjuje da je prikaz objavljen u Primorskim novinama „topao čak zanosan“, a kako tekst nije bio potpisan, zapisat će, ako se ne vara, da je autor priloga Ivan Črnja „(...) najbolji mladi saradnik našeg lista i mladi pjesnik na čakav- štini koji je prvi unio žminjsko narečje u literaturu (...) 27 . U Primorju Črnja piše da je Mate Balota novoj čakavskoj lirici mnogo dao i da Dragi kamen predstavlja njegovu dušu i njen karakter pokazujući put kojim će čakavska lirika u budućnosti kročiti te da je Dragi kamen putokaz koji pokazuje sposobnost da se čakavsku liriku„(...) izve- de iz mrtvih u koje je zapala krivnjom mnogih naših književnih radnika (...)“ 28 . U prikazu Črnja zaključuje da je zbirka lirike Dragi kamen „(...) najvjerniji dokument koji pruža sliku o životu, o tegobama hrvatske seljačke Istre (...)“ 29 . Tjednik Primor- je na Sušaku potaknut je polemikom koju je osvrtom na Balotin tekst Lijepi mrtvac otvorio Zvane Črnja. Urednik Primorja Franjo Pavešić objavit će potom više pole- mičkih članaka o čakavštini 30 , koji će opet izazvati Vladimira Nazora da objavi pri- log u Hrvatskoj straži s tvrdnjom da čakavština umire. Črnja će u posljednjem bro- ju Primorja za travanj odgovoriti da je Nazorova tvrdnja „(...) sama po sebi, u svojoj biti neosnovna (...)“ i, pozivajući se na Matu Balotu, još dodati da „čakavština nigdje, ama baš nigdje nije umrla (...)“. Ustvrdit će dalje da se čakavica, ipak, nalazi u nez- godnom položaju i da je u defanzivi te je prisiljena braniti se i čuvati, ali to ne znači „(...) da ona umire, da se suzuje i gubi, jer je (naš) čakavski dijalekt, do sada uvijek samo s uspjehom branio svoje pozicije (...)“. Čakavština nigdje nije „kapitulirala“, na- pisat će Črnja, pa ni u Istri „(...) gdje se ona sukobljava s jednim većim i opasnijim i strašnijim neprijateljem, nego što je naš štokavski dijalekt (...)“. Složit će se, doduše, u 26 Die Čakavština und deren einstige und jetzige Grenzen (Čakavština i njezine nekadašnje i sadaš- nje granice), disertacija, Graz, 1891. 27 „Dragi kamen“ je putokaz,„PRIMORJE“ o„Dragom kamenu“ Mate Balote, Istra , god. XI., br. 3, 20. siječnja 1939., str. 4, 2. stupac. 28 Isto. 29 Isto. 30 Ovi polemički tekstovi o čakavštini bit će, objedinjeni, izdani pod naslovom Duša i tijelo čakav- štine u mekom uvezu, izdanje Primorje , Hrvatski tjednik , Sušak, 1939.