Nova Istra

186 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Davor MANDIĆ nalne pripadnosti i vezanosti za uži zavičaj – Istru. Nesuglasice oko oblika i načina političke djelatnosti rezultat su općih političkih prilika u tadašnjoj Kraljevini kao i različitog socijalnog i obrazovnog statusa emigranata s jedne, te različitog vremena dolaska na prostor Hrvatske i Jugoslavije s druge strane. Kada govorimo o socijal- nom statusu, onda treba istaknuti da među emigrantima ima vlasnika obrta, ma- nufaktura kao i manjih tvornica, trgovaca, kućevlasnika, državnih činovnika, pro- fesora, arhitekata, novinara, glazbenika, umjetnika..., ali najviše radnika i socijalno ugroženih pojedinaca kojima je bila neophodna pomoć zajednice. Jedni su Istru napustili neposredno nakon talijanske okupacije Istre 1918. temeljem uredbe tali- janskih vojnih vlasti, drugi, u najvećem broju u vremenu nakon Rapalla, osobnim htijenjem, ilegalnim prelaskom granice ne mireći se s državno-pravnim statusom Istre i državnom politikom talijanskih vlasti prema slavenskom stanovništvu Istre. Tako među emigrantima nalazimo one koji su morali napustiti Istru neposredno nakon talijanske okupacije 1918., odgojene u predratnim političkim borbama u Ju- lijskoj krajini kao i one koji su se rodili nakon talijanske okupacije, one koji nisu ni- kad čitali knjigu na hrvatskom ili slovenskom jeziku dok nisu stigli u emigraciju i one koji su se školovali u emigraciji. Ima i seljaka i radnika i intelektualaca, napisat će u jednom od svojih uvodnika Tone Peruško, urednik Istre , glasila Saveza emi- granata Julijske krajine 2 i dodati – i s različitim pogledima na svijet, od idealista do grami raznarodavanja Slovencev in Hrvatov v Julijski krajini, Prispevki za zgodovinu delavskega gibanja, sv. 22., Ljubljana, 1982., str. 157-167; Ista, La minoranza sloveno-croata sotto l’Italia fascista, Quaderni, sv. 8., str. 157-167; Ista, Jugoslavensko-talijanski odnosi i slovensko-hrvatska manjina u Italiji između dva rata, u zborniku: Talijanska uprava i egzodus Hrvata (1918. – 1943.) / ur. Marino Manin , Hrvatski institut za povijest i Društvo„Egzodus istarskih Hrvata“, Zagreb, 2001., str. 71- 97; DUKOVSKI, Darko, Politički, gospodarski i socijalni uzroci egzodusa istar- skih Hrvata u vrijeme talijanske uprave 1918. – 1943., u: Talijanska uprava i egzodus Hrvata (1918. – 1943.) / ur. Marino Manin , Hrvatski institut za povijest i Društvo„Egzodus istarskih Hrvata“, Zagreb, 2001., str. 99-143; MIHOVILOVIĆ, Ive, Talijanska kolonizacija Julijske kra- jine, Anali Jadranskog instituta JAZU, sv. 1., Zagreb, 1956., str. 117-154; RADETIĆ, Ernest, Istra pod Italijom 1918. – 1943. , Zagreb 1944., 21991., Rijeka <i dr.>, MH – Ogranak Rijeka <i dr.>; SOBOLEVSKI, Mihael, D’Annunuzijeva vladavina u Rijeci (rujan 1919. – siječanj 1921.) – prvi egzodus Hrvata, u: Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918. – 1943.) / ur. Marino Manin, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Društvo„Egzodus istarskih Hrvata“, 2001. str. 287-301, TUMPIĆ, Dušan, Istarska emigracija – Svjedočanstva , NIP Alinea, Zagreb, 1989. 2 Prvi broj lista nosi nadnevak 22. srpnja 1929. i bio je označen kao Glasilo Istrana u Jugoslaviji s motom Rikarda Katalinića Jeretova:„Kad je pala crna tama njena je duša pošla nama“. Izašao je kao mjesečnik na 12 stranica i otisnut u nakladi od 1.000 primjeraka. Vlasnik, izdavač i odgovor- ni urednik bio je Ernest Radetić. Drugi je broj već tiskan u 1.500, treći u 3.000, a četvrti u 4.000 primjeraka. O emigrantskom glasilu Istra vidi više u: MIHOVILOVIĆ, Ive, List „Istra“, glasilo Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine od 1929. do 1940., Zbornici Čakavskog