Nova Istra

181 Mario KOLAR UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA nostima i osobitim oblicima života u tome svijetu“ 30 . No, osim topografskih, Črnja dijalektalnoj književnosti na nekoliko mjesta pridružuje i neke druge, tobože logične, tematske okvire, poput socijalnih, nacionalnih i antifašističkih 31 . Nasuprot takvim Črnjinim stavovima, suvremena je lingvistika, što se tiče mogućnosti jezika, pokazala da se jezike ne može rangirati, odnosno da jezici nisu sami po sebi više ili manje po- godni za književnu uporabu, jednako kao što nisu više ili manje pogodni za ove ili one teme. Svaki jezik je zbir mogućnosti, a na piscu je odabir kako će ga upotrijebiti, odnosno hoće li od mogućnosti koje mu jezik pruža stvoriti bolje ili lošije književno djelo, a jednako tako svaki pisac sam odlučuje o čemu će odabranim jezikom pisati. Na kraju evo nas opet na početku Pri kraju eseja sa čijim sam citatom započeo ovaj rad Črnja nešto optimističnije na- vodi da je u„brojnim argumentiranim književno-povijesnim, književno-estetskim i povijesno-filozofskim raspravama o nacionalnim i općeljudskim vrijednostima mo- dernog čakavskog i kajkavskog poetskog korpusa ostvaren... na čvrstoj znanstveno- istraživačkoj i kritičkoj osnovi, idejni konsenzus vrlo širokih namjera“ 32 . Osim vje- rojatno na vlastite eseje, Črnja tu prije svega misli na brojne skupove Čakavskog sa- bora i brojne članke objavljene u časopisu Dometi , u kojima su„na teoretskom planu barem u tom pogledu prevladani svi dosadašnji nesporazumi“ 33 . Nabrajajući tko je sve sudjelovao u spomenutim raspravama, Črnja čak zaključuje da je „protučakav- ska formula u književnosti time doživjela principijelni poraz“, iako je svjestan da ta „faktička pobjeda na teoretskom planu ne znači da je automatski dobivena bitka i na praktičnoj razini tekuće književne kritike i medijskih informacija. U retrograd- nim sferama povijesne svijesti znanstvena je spoznaja katkad nemoćna pred ukori- jenjenim zabludama“ 34 . I tu je, nažalost, bio u pravu, zato što su se protudijalektalne teze nastavile po- javljivati i poslije njega. To je tim paradoksalnije što su se rasprave o dijalektalnoj književnosti osim na čakavskoj strani (Črnja, Čakavski sabor, Dometi itd.) istovre- meno intenzivirale i na kajkavskoj strani. U Zagrebu je, naime, 1968. pokrenut ča- sopis Kaj , s misijom reafirmacije kajkavske književnosti i kulture, 1970. organiziran je znanstveni skup o kajkavskoj književnosti u Zlatar Bistrici, a ubrzo i još nekoli- ko sličnih skupova, 1973. osnovano je Kajkavsko spravišče, kao svojevrsni pandan 30 Zvane Črnja: Čakavština pred vratima književnosti . U: Ex Histria , str. 147. 31 Zvane Črnja: Poetsko biće odbačenih jezika . U: Ex Histria , str. 250. 32 Zvane Črnja: Čakavski dosje danas . U: Ex Histria , str. 334. 33 Isto. 34 Zvane Črnja: Čakavski dosje danas . U: Ex Histria , str. 335.