Nova Istra

177 Mario KOLAR UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA por kojim želimo dokazati da se fundus naše poetike može obogaćivati i tzv. dijalek- talnim izrazom“ 14 . Črnja je svjestan da dijalektalna književnost predstavlja svojevr- snu subverziju u odnosu na (hiperštokavski) standardni jezik, ali ta subverzija pro- izlazi iz njezina osjećaja zakinutosti i želje za uključenošću u korpus hrvatske knji- ževnosti, a ne iz isključivosti. Črnja ne negira niti potrebu za standardnim jezikom: „Razumije se, naš standardni jezični sistem javio se kao prijeko potreban instrument u razvoju modernog života i njegova je funkcija u izgradnji civilizacije dalekosežna i nezamjenjiva“ 15 , ali s pravom ukazuje na aporije njegove izgradnje, a prije svega na gotovo isključivanje iz tog procesa čakavštine, a ista je situacija i s kajkavštinom, pa i nestandardnom štokavštinom. Književno stvaralaštvo na dijalektima, stoga, može izgledati subverzivno u odnosu na jednostranu, štokavski-ekskluzivističku izgradnju standardnog jezika, s kojom su započeli ilirci, a nastavili je stari i novi vukovci:„I baš zato što je izvršena prekasno i svjesnim, decidiranim odlukama nacionalne elite, a ne postupno kroz dugotrajna povijesna sažimanja, književna standardizacija našega jezika imala ja zapravo značaj nacionalne Magne charte , pa je kao prvorazredni kon- stitutivni akt postala i ishodište idejnog pritiska, ishodište prenaglašene netrpeljivo- sti prema mogućoj književnoj upotrebi jezičnih oblika koji su od nje odudarali“ 16 . Slične teze ponovit će i u drugim esejima, gdje podcrtava da čakavska književnost želi biti obogaćenje nacionalne književnosti, a ne njezino kljaštrenje:„Ovdje se [misli se na antologiju čakavskog pjesništva Korablja začinjavaca , 1969.] ne radi o pohodu na standardni jezik ili opći jezik hrvatske književnosti, već o mogućnosti da se naša književnost uz širi oslonac na vlastito tlo bogati i nekim specifičnim oblicima i spe- cifičnim smislom“, dodavši važnu primjedbu da se radi i „o zahtjevu da se u okvirima te iste i jedinstvene naše književnosti pojava suvremenoga dijalektalnog pjesništva revalorizira vodeći računa samo o umjetničkim, a ne i o jezičnim faktorima“ 17 . Pita- nje izgradnje standardnog jezika, Črnja je u pravu, političko je pitanje, i politika je odlučila da će osnovica za izgradnju standardnog jezika (u prošlosti i sadašnjosti) biti štokavština, što nema nikakve veze s književnošću, odnosno umjetničkom vri- jednošću nekog teksta. Drugim riječima, projicirati političku odluku na prosuđivanje književnosti besmisleno je, a upravo to rade oni koji a priori smatraju da je književ- nost na dijalektima manje vrijedna od one pisane standardnim jezikom, zato što su tobože dijalekti manje vrijedni jezici od standardnog jezika, koji su narativ stvorile političke strukture koje su htjele (sasvim nepotrebno) dodatno opravdati svoj izbor 14 Zvane Črnja: Dijalektika dijalektalnog . U: Ex Histria , str. 189. 15 Zvane Črnja: Unifikatorska laž . U: Ex Histria , str. 185 16 Zvane Črnja: Čakavština pred vratima književnosti . U: Ex Histria , str. 142 17 Zvane Črnja: O Korablji začinjavaca . U: Ex Histria , str. 162.