Nova Istra

171 Mario KOLAR, Koprivnica ZVANE ČRNJA I STOLJETNA POLEMIKA O HRVATSKOJ DIJALEKTALNOJ KNJIŽEVNOSTI Premda je i sam imao nekoliko slijepih pjega, prije svega vezujući čakavštinu uz uzak izbor mogućih tema, gledano u cjelini Zvane Črnja odigrao je važnu ulogu u reafirmaciji i reinterpretaciji (suvremene) dijalektalne književnosti, i to ne samo kao esejist, već i kao kulturni organizator i urednik, konačno i kao pjesnik. Črnjine aktivnosti oko čakavske književnosti i kulture krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih uklapaju se u šire procese decentraliza- cije hrvatskog kulturnog života toga vremena, čemu su na kajkavskoj stra- ni doprinijele slične inicijative. U tom bi se smislu Črnjin organizacijski i urednički rad mogao usporediti s aktivnostima koje je na kajkavskoj strani poduzimao Stjepan Draganić, koji je bio glavni pokretač i prvi urednik časo- pisa Kaj, kao i kasniji pokretač Kajkavskog spravišča i još nekih inicijativa. No, Draganić nije dao niti približno jednak teorijski doprinos rasvjetljavanju stoljetnih zabluda i stereotipa o dijalektalnoj književnosti, kao što ga je dao Črnja. U tom smislu Črnji pripada prvenstvo u razbistravanju zamućenih mjesta oko razumijevanja dijalektalne književnosti od kraja šezdesetih sve do sredine osamdesetih godina 20. stoljeća, kada se pojavljuje nova generacija, koja ja nadišla i neke njegove zablude. No, najveći dio Črnjine argumen- tacije vrijedi i danas, kada se na nju možemo i trebamo ponovno pozivati, s najvažnijom spoznajom – onom da su umjetnički kriteriji „jedina čvrsta točka analize“ i „bitnost koja sama po sebi smanjuje mogućnost politikantskih i drugih mistifikacija“... Mario Kolar, dhk.hr ( snimio L. Tripalo )