Nova Istra

170 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Sanja KNEŽEVIĆ Prvu zbiljsku ali veliku orkestraciju tog našeg prajezika čuo sam u ranom djetinjstvu (1929. kada nam je jezik bio zabranjen) na tajnoj glagoljaškoj misi koju je plovan Jušte Filiplić služio samo za mene i moga oca iza zakra- čunatih vrata u maloj starinskoj crkvi daleko od naselja. (Cit. prema: Bile- tić, 2001.) Godine 1991. Zvane Črnja s ovoga je svijeta ispraćen na zagrebačkom Mirogo- ju „uz starohrvatski liturgijski obred“. Orkestracija prajezika posvećena Raspetome samog Črnju učinila je pjesnikom malenih i premorenih „šćavuna“ – stoga njegova poezija nije čakavska dekoracija istarskih pejzaža pa tako i simbolika križa u njoj prerasta u mistiku Logosa. Literatura i izvori: Črnja, Zvane. 1988. One dvi naranče. „Otokar Keršovani“, Opatija. Biletić, Boris. 2001. Bartuljska jabuka: ogledi o književnom djelu Zvane Črnje , Reprezent <i dr.>, Buzet <i dr.>. Milanja, Cvjetko. 2000. Ekspresionizam u hrvatskom pjesništvu , Matica hrvatska, Zagreb. Moltmann, Jürgen. 2004. Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije , s njemačkoga preveo Željko Pavić, Ex libris, Rijeka. Mrkonjić, Zvonimir. 1980. „Nikola Šop ili komedija stvari“, u: Šop, Nikola, Božanski cirkus , Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb. Stojević, Milorad. 2017. Histria mobilissima, DHK – Istarski ogranak DHK, Pula.