Nova Istra

161 Sanja KNEŽEVIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA preobrazbi slike križa u sliku uskrsnuća, odnosno u kršćansku srž Kristova govora na Gori. Simboliku križa u pjesništvu Zvane Črnje stoga ćemo nastojati interpreti- rati kroz tumačenje „teologije križa“ Jürgena Moltmanna, Črnjina suvremenika koji je shvaćanje kršćanske eshatologije teološki kontekstualizirao i produbio. * * * Slika i simbolika križa u potpunosti mijenja svijet i odnos čovjeka prema božan- stvu. Kakav je to Bog koji trpi? Ako je svemoguć, zašto trpi, zašto preuzima križ? U 20. stoljeću učinjeno je toliko zla da se čovjek s razlogom pitao i pita postoji li Bog i kakav je to Bog koji dopušta patnju? U stoljeću zla njemački teolog Jürgen Molt­ mann uvodi novu teološku misao – teologiju nade i teologiju križa. Svoj pogled na teologiju križa iznio je u knjizi Raspeti Bog . U predgovoru hrvatskome izdanju obja- snio je kako je „teologija križa“ nastala iz njegove osobne traume Drugoga svjetskog rata: Sjećam se: krajem srpnja 1943., kada sam imao sedamnaest godina, bio sam pod kišom bombi koja je razorila moj rodni grad Hamburg. Nakon toga, oko mene je izgorjelo oko 40.000 muškaraca, žena i djece. Kako sam čudom preživio, a i do danas ne znam zašto nisam mrtav poput mojih prijatelja po- red mene? Tih sam noći prvi put u mojemu životu vapio za Bogom; moj Bože, gdje si? Sjećam se: u studenom 1961. prolazio sam kroz ostatke nje- mačkoga logora smrti Majdanek kod Lublina, vidio sam dječje cipele i ostav- ljenu odjeću ubijenih Židova i Poljaka te sam tada najradije htio propasti u zemlju od stida i sramote: gdje je bio Bog? Je li on bio ravnodušan prema žrtvama svojega naroda? Ili je to poprište Božje boli? Je li on bio među žr- tvama kao Bog koji pati skupa s njima? Knjiga„Raspeti Bog“ u osnovi je knjiga o vjeri u Boga nakon Kristova raspe- ća. To što mi možemo o Bogu kazati „nakon Auschwitza“ ovisi o tomu što mi možemo kazati o Bogu nakon Kristova raspeća kada u uhu imamo Kri- stov smrtni vapaj: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Moltmann, 2004.: 7-8) Moltmann, dakle,„teologijom križa“, koja supostoji samo s „teologijom nade“, po- kušava odgovoriti na pitanja kakav je to Bog koji pati te kako se slika Boga koji pri- hvaća patnju i smrt odražava na čovjekov život. Kada govori o mistici križa, Molt­ mann stoga i razlikuje odnos prema križu i pobožnosti Raspetoga u onih bogatih i onih siromašnih jer kako ističe „...siromašni su u Raspetome ponovno našli svoju cjelokupnu patnju: patnju zbog društva i patnju zbog svoje sudbine“ (Moltmann, 2004.: 60). Takvo viđenje mistike križa možemo prepoznati u pjesništvu Zvane Črnje. Kada ovaj pjesnik opjevava težak život istarskoga težaka, za njega križ nije tek dekorativni