Nova Istra

147 Ivana Paula GORTAN-CARLIN UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA „Pavle Istrijanac“ Pjesma Zaspal Pave raširena je po cijeloj Istri.„Toj jednostavnoj pjesmi trebalo bi podići nacionalni spomenik“, piše Črnja (1988.: 73), opisujući i osjećaje koje je pje- sma općenito pobuđivala u narodnom okruženju.„Gdje je bilo dobrog, krepkog te- rana i belice, čuli su se za sajmenih dana tanki i debeli glasovi kako potiho u nekom zabitom uglu gostionice pjevuše starinsku istarsku pje[smicu] [sa zavr]šetkom u primi ili oktavi, ti dueti podređeni zakonima jedne posebne naše ljestvice, ti dvo- pjevi tako drevni i sjetni, izvorno naši, s tolikom koncentracijom ljudskoga emoci- onalnog elementa u sebi, nisu mogli umrijeti.“ (1988.: 73). O posebnostima takozvane istarske ljestvice pisale su novije vrijeme Ruža Boni- fačić (2001.) u članku„ O problematici takozvane ‘istarske ljestvice’ “ , Mirjana Grakalić (1984.) Veljović (1993., 2005.), a dvoglasno pjevanje i sviranje u tijesnim intervalima od 2004. je pod zaštitom UNESCO-ove nematerijalne baštine, što govori o tomu da je folklorni način izražavanja i dalje prisutan u zajednici. „Uvijek kad odjekne njegova dvoglasna pjesma – Pavla Istrijanca – ili kad se jave velike i male sopile svojim sjetnim varijacijama, tada kao da se u tim melodijama i glasovima opet prenabrekne onaj golemi splet srca i izdržljivosti...“ (Črnja, 1988.: 65). Premda poznajemo i borbene tekstove pjesama, primjerice one koje nje uglazbio skladatelj Matko Brajša Rašan, Črnja na intrigantan način opaža viđenje nepozna- tog pjesnika (narodne pjesme) koji vidi težaka Pavla Istrijanca kao osobu koja nije ulazila u sukobe, nije krčio ledine, nije proklinjao ni plakao nad svojom sudbinom niti razmišljao o nedokučivoj svrsi svoje egzistencije; već je pod orahovom krošnjom u hladovini sanjario o ljubavi. Nadalje, Črnja analizira tekst i navodi da pjesma o Pavi ima samo pet stihova, da je lišena velike imaginacije, da se o njoj ne mogu pisati estetski i filozofski traktati te da su stihovi do kraja jednostavni i naivni, gotovo be- značajni. Međutim, nastavlja,„baš bi taj Pave što prostodušno seljački sanjari mogao biti naš poetski simbol u Istri, a u stanovitom smislu i simbol naše ukorijenjenosti i ljudske izdržljivosti u tamošnjim mnogovjekovnim sukobima i u bitkama za život...“ (Črnja, 1988.: 66-67). Tekst pjesme Zaspal Pave zapisan je u zbirkama pjesama. Pregledavajući zbirke istarskog narodnog pjesništva, Črnja uočava da u Hrvatskim narodnim pjesmama što se pjevaju po Istri i kvarnerskih otocih iz 1880. te izdanju Istarske narodne pjesme iz 1924., kao i u „najboljoj antologiji istarskih i primorskih narodnih pjesama, što su je Gervais, Brgić, Tomić i Bakarčić objavili na Rijeci 1954.“ (Črnja, 1988: 71-73) pjesme Zaspal Pave nema. Odnosno, navodi kako su baš tu pjesmu, čija je „čudesna sposobnost bila da razbukta osjećaje ljudi i da te osjećaje veže uz rodno tlo i uz sve