Nova Istra

139 Mirko ĆURIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Bosanskom biskupijom u jednu, a razdvojena 2008. uspostavom Đakovačko-osječ- ke nadbiskupije i obnovom Srijemske biskupije. Sjedište drevne Metodove biskupije smješta u mjesto Morović 3 , za čiju je mjesnu crkvu smatrao da potječe iz Metodovog doba (Cepelić/Pavić, 1904.: 407). Kako bi ostvario jedan od svojih vjersko-kultur- nih ciljeva – jedinstvo crkava – Strossmayer djeluje ne samo spomenutim širenjem kulta Ćirila i Metoda i uspostavljanjem veza sa značajnim ljudima diljem slavenskog svijeta, već svoje ideje „materijalizira“ na više mjesta, u više kulturnih pothvata. Unu- tar ćirilo-metodskog koncepta važnu ulogu ima glagoljica, njena (re)afirmacija, nje- na svehrvatska uloga, ali i njena moguća uloga u povezivanju slavenskih naroda te Istočne i Zapadne crkve, kao protopisma slavenske pismenosti, djelo svetoga Ćirila. Kao ilustraciju koliko je sustavno i dugotrajno biskup radio na „gojenju“ glagolji- ce, može posvjedočiti primjer iz njegove prakse, unutar mogućnosti koje je kao bi- skup imao na svom području: „Velike nade u skorašnje uzkrišenje stare povlastice za glagolsku liturgiju ponuka biskupa, da se uvede u 7. i 8. razred (fakultativno i za sve klerike) novi nauk: jezika staroslavenskoga. Počeo ga je kao prvi učitelj svečanim uvodom Fran Kurelac, na sam rodjenđan biskupov (4. veljače) 1862. Prvi izpit bio je 16. srpnja 1862. Od onda je ovaj studij ostao redovitim, i biskup pazi, da se svom pomnjom goji.“ (Cepelić/Pavić, 1904.: 103) Primjer je ilustrativan za ovu Strossmayerovu djelatnost 4 i ideje kojih se nije odrekao do smrti, jer Ivančićeva prigodnica nastaje u zadnjim godinama njegova ži- vota kada prestaje putovati i vrijeme provodi gotovo isključivo u Đakovu. Međutim, i ovaj primjer govori o tome kako je Strossmayer do kraja života ustrajao na potpo- ri određenim kulturnim i nacionalnim konceptima. Strossmayer je svoje obećanje izvršio i doznačio sredstva, a Galović piše kako mu se „Ivančić u ime svoje zajedni- 3 Morović je mjesto danas u srpskom dijelu Srijema, 15 kilometara od Šida, smješteno na ušću rije- ka Bosuta i Studve. Naselje postoji još u rimsko doba, a prema predaji u Moroviću je biskupovao sveti Metod. U mjestu se nalazi romaničko-gotička katolička crkva sv. Marije (XIII. – XIV. st.), koja se ubraja u najstarije sačuvane arhitektonske spomenike Srijema, a Strossmayer je vjerovao da je u njoj stolovao sam sveti Metod. Selo danas broji oko 2.500 stanovnika, većinom Srba, jer je hrvatsko stanovništvo (do 1991. oko 28 % stanovništva) u većoj mjeri protjerano u vrijeme Domovinskoga rata. 4 Primjerice: Biskup Strossmayer, papa Lav XIII. i slavenski apostoli Ćiril i Metod // Josip Juraj Strossmayer / Akademik Franjo Šanjek (ur.). Zagreb – Đakovo: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2006., str. 67-80; Damjanović, Stjepan.„Prošlost u sadašnjosti: Sveta braća, Stros­ smayer i mi.“ Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku , br. 27 (2011.): 17-30.; Strossmayerova nastojanja oko glagoljskih liturgijskih knjiga // Ličnost i djelo J. J. Strossmayera / Marijanović, Stanislav (ur.). Osijek: Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku, 2008., str. 365- 372; Lukić, Milica.„Strossmayerov projekt obnove Ćirilometodske baštine.“ Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku , br. 27 (2011.): 67-96.