Nova Istra

131 Mate ĆURIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA 1990.) objavio tekst Autonomaški pledoaje za ničiju zemlju kao potvrdu da zavičaj jest mjera svijeta, ali da je „novi“ zavičaj zapravo cijela Lijepa naša koja je tada tek stasa- vala, a ne samo naše malo dvorište (tekst kao prilog nakraju prenosim u cijelosti iz novina, op. a. ). Črnja je predviđao da novi zaokreti mogu donijeti Istri, a posebno kulturi u Istri, samo„sunovrat i sukob“. Dobrim se dijelom to i obistinilo, a tek sada nakon tridese- tak godina neke stvari vraćamo na staro mjesto. Očito mu nova/stara vlast (komu- nističko-ideesovska) regionalno-folklornog karaktera nije mogla oprostiti taj „pledo- aje“ pa ja kaznila Čakavski sabor zaboravom i bez potpore, čega se posljedice osjeća- ju do danas (prethodno je, za Črnjina života, u dvadeset godina Čakavskoga sabora objavljeno deset kola Istre kroz stoljeća , u svakome po šest knjiga, zatim niz zborni- ka, pojedinačnih izdanja, monografija, a nakon Črnjina odlaska tek nekoliko knjiga u ediciji, koje se mogu nabrojiti prstima jedne ruke). Možda je dobro ovdje citirati zadnju kiticu njegove pjesme Križ (...Ma dva človeka na križ, / to ni križ. / Dva člo- veka so vajka / kako dva križa.) . Nazočio sam pokušaju osnivanja još jedne katedre ČS-a, one u Bujama za arhi- tekturu i urbanizam, ili „za pograničnu kulturu“, na čelu s Fulviom Tomizzom (po- stoji moja fotografija toga događaja u Motovunu ispred crkve, gdje prvi put zajedno stoje Črnja, Rakovac i Tomizza), što je tih godina, prije novoga preokreta, bilo već gotova stvar. Naime, potpisan je bio tzv. samoupravni sporazum o sufinanciranju projekta sredstvima tadašnje Zajednice općina Rijeka i svih istarskih općina, zaista kao vrhunac Črnjina upornog rada i vjere u to da je cilj ponekad važniji od osobnih sujeta, uvreda i nepravdi. No, ubrzo je započeo rat pa je sve stalo, a i Črnjin odlazak kao da je na neko vri- jeme „zaledio“ rad katedri (jedna je Pula npr. ostala bez nje!), posebno ediciju Istra kroz stoljeća , kojom je Črnja htio poručiti i to da su njegov pristup (otvorenost dru- gomu i bližnjemu) i onaj ČS-a kao cjeline zalog za budućnost Istre i hrvatske kul- turne baštine, da valja jednako voditi brigu o talijanskom kulturnom identitetu ovo- ga prostora, da ga je dapače potrebno potpomagati, u čemu i jest veličina Črnjina, Čakavskoga sabora i reprezentativih izdanja edicije Istra kroz stoljeća . Možda treba još jednom podsjetiti na to da uvrštavanje u IKS Fulvija Tomizze i Carla De Fran- ceschija nije prošlo bez pritisaka i neugodnosti za Črnju i izdavače, dok su ostali autori talijanskoga kruga, od Quarantotti Gambinija i Lucifera Martinija do Ero- sa Sequija, potvrda ustrajnosti i uzajamnosti. U novim okolnostima i vremenima, kada su ga novi/stari politički akteri zapravo trebali isticati i prihvatiti, sručila se na nj nevolja proročanskog teksta o „ničijoj zemlji“, koji je svakako bio kontra lokalne političke doktrine.