Nova Istra

130 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Mate ĆURIĆ 1984. objavio sam u Glasu Istre prvi svoj tekst o Čakavskome saboru:„Sabor čakav- skog pjesništva“, izvještaj od 70 redaka. Tada je započelo moje trajno praćenje Črnji- na rada i djelovanja Sabora – riječju, slikom i svjedočanstvima. Usjeklo mi se u pamćenje nešto za mene jako dojmljivo i važno. Moj prvi susret kao novinara s Alejom glagoljaša i svim dionicima toga veličanstvenoga događaja i pothvata, također izniklog i ostvarenog pod okriljem Čakavskoga sabora, na otva- ranju obilježja Lapidarij . Tada, 1984., još kao novinar početnik, s jednom nogom u Glasu Istre , a s drugom kao profesor hrvatskoga jezika u O.Š. Marčana, bio sam po- slan snimiti taj događaj i nešto kratko zabilježiti, a tadašnji je urednik kulture Mi- roslav Sinčić pisao opširnije o svemu. Đani Sudoli iz foto-službe dao mi je prastari aparat s mijehom, jer sam sličan imao i ja pa sam ga vješto koristio. Kako sam na do- gađaj u „fićeku“ vozio legendarnog fotografa i reportera Alojza Orela i prof. Ljubi- cu Ivezić, Orel me uputio na to kako namjestiti blendu i ostalo, pa je nešto od moga fotografiranja čak i „ispalo“. Naime, Lapidarij je ispred crkvice u Brnobićima i ispod velikog stabla ladonje, pa sunce čini sjene koje je moguće samo flešom„razbiti“, a ja sam imao tek „povijest“ u rukama te želju i odgovornost pred sobom. Sljedeći susret sa Črnjom bio je na Dragom kamenu u Raklju, 5. listopada 1984., gdje je bila i Marija Crnobori, koja je zanosno recitirala Balotino Pramaliće , a Zvani je, uz suprugu Brigitu, neizostavni pratilac bio Rade Peleš – potvrđuje to slika objav- ljena u Glasu Istre , 8. listopada. Bio je to posljednji put da je Marija bila u Raklju, a možda i u Istri. Črnja je tada u Istri istinski vođa, lider, zvijezda vodilja koja se spo- minje u povijesnom kontekstu istarskih velikana što su u raznim, najčešće teškim i izazovnim, okolnostima preuzimali na sebe sudbinu svoga naroda: Dobrila, Lagi- nja, Milanović, Črnja..., a s vremenom bi se čulo, mogu reći, sa zabrinutošću pitanje: tko će biti nastavljač i novi lider poslije Zvanina odlaska? Njegov doprinos u novi- narstvu, književnosti, organizaciji, zapravo cjelokupan rad i plodovi toga rada sretna su okolnost i spoj publicističko-književnoga i društveno-političkog rada u agitpropu tijekom II. svj. rata. Uz Dobrilu vezuje se Naša sloga i Otče, budi volja Tvoja , uz La- ginju izborna pobjeda 1907. pod geslom„ista prava za njih i za nas“ te Hrvatski li st; uz Milanovića Pučki prijatelj , Istarska Danica i Pariška konferencija , a uz Črnju Istra , Sloboda , Glas Istre , Hrvatski list , Vjesnik , Dometi i još niz časopisa i novina. Nove vođe i novo vrijeme Črnja kao da je već prije smrti predosjećao. Najprije se, na moje veliko iznenađenje, a možda i (mnogih) drugih, njegovo ime našlo na popi- su podupiratelja Koalicije narodnog sporazuma uoči prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990. Naravno, bilo je logično da će slijediti „liniju stare garde“, pogoto- vo zato što su je predvodile poražene snage Hrvatskoga proljeća, pa mi je bilo lakše uključiti u sve te događaje česte polemike u Glasu Istre s novim nadobudnim regio- nalnim„vizionarima“. Naposljetku, kao „oporuku“, Črnja je u Glasu Istre (21. ožujka