Nova Istra

124 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Tomislav Marijan BILOSNIĆ na nebu gledamo kako kola glagoljašā prolaze brzinom zvjezdane svjetlosti. I svako slovo, svaka riječ ima boju zemlje, črljene i biele, krvave zemlje. I svaki put ima boju krvi. A črljeno vino je kao ružin cvijet – „ruoža prezatajena“. Koliko iznenađenja u crvenomu. I Zvanine oči ispod debelih leća, nabrekle od cjelonoćnog odgonetavanja istarskoga pisma i poruka, crvene se kao plašt biskupa Dobrile. Kao dvije crvene bo- bice šmrike. A pod smrikom pastir svira roženice (sopelice, šurle) i budi uspomene –„sopieli so naše plakale“. Pjesma se razliježe, otječe u daljinu, u duboku noć Pazin- ske jame. A pred spiljom žena u crnini. Baš kao i ona na kamenoj klupi u Laginjima. I ona pod maslinama na Zlatnim livadama u Cerovlju. Žena koja čeka s morem u očima, suha poput zemlje.„Rana moja je vela. / Sejno ću prit na Bartuljo / s črnen šiljaruon raskinjenen / od nevolji i dela“. Uz Mirnu mirno hoda Zvane. Uz Dragonju. Uz Rašu hoda moleći „Za krpico sunčanega mojiega neba / da ga pred smrt / vidin“. Evo ga na Pazinčici, i u vodi na Boljunskom polju. „ I saki potok / po jedan otrok“. Zvane u prozirnoj vodi istarskih rijeka. Zvane u zelenim ravnicama Istre . „Moje je srce postalo / Gvadalahara, / jutro na mirisnim poljima / naranče“. Zvane na brončanim vrhovima istarskih bregova. Zvane sa Svetim Petrom u šumi oživljava Istru: Čuda miljari liet smo va mižierije živeli. Paklene so bile muki naše težačke. Ma dušo sojo i zajik svuoj hrvacki nismo sejno nikat z nienen baratali. Naše drago ugnjišće i zemljo našo smo čuvali, mučali i šperali. („Istrijani“) Zvane slavi sunce glagoljaško. Iz mraka zemlje iznosi stare spomenike. Na po- zornici istarskoga prostora i vremena oni svijetle danjom, svakodnevnom svjetlošću. Goli kao ljuske cvrčaka koji nedaleko od njih neumorno pjevaju. I tako posvuda, iz zemlje rastu glasovi i žive uvijek novim ljudskim životom. Slovo je broj. Reci , R je oznaka za sto (100). 100. obljetnica rođenja Zvane Črnje. Simbolički kazano –„sto- tina je dio cjeline u cjelini“. Za Črnju se ne može reći: „Je bi / Sad ga ni.“ U njegovoj