Nova Istra

118 UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA Boris Domagoj BILETIĆ I zato Zvane Črnja – uzevši ukupnost njegove kreativne pojave sa svim proturječ- jima – ponovimo, bez sumnje i bez ostatke jest, recimo to konačno, najznačajniji hr- vatski pisac podrijetlom iz Istre u čitavu 20. stoljeću. Danas je to bjelodana činjenica. II. Črnjin Čakavski sabor Črnjin je Čakavski sabor, njegova formula iz vremena uzleta i poleta, unatoč mno- gim nerazumijevanjima i protivljenjima, u cjelini silan doprinos preporodu istarsko- ga hrvatstva u njegovu najboljem i najsjajnijem novovjekom izdanju. To je bio inte- gracijski, centripetalni, a ne dezintegrirajući pokret, što mnogi inače vrsni hrvatski kritici, osobito književni, nikada nisu prepoznali. Čakavski sabor bio je i ostao naj- znakovitijim kulturnim, kulturalnim, kulturološkim... hrvatskoistarskim mostom novijega doba, kako prema domovini tako i prema svijetu. Svojim djelovanjem na izvornim Črnjinim postavkama i radom njegovih najboljih suradnika, čitave plejade stvaralaca i kulturnih pregalaca, Čakavski je sabor uvelike utjecao na afirmaciju istarskoga kulturnog prostora u nacionalnim i širim okvirima, na njegovu snažnu potvrdu, više negoli na puko očitovanje i nekakvo očuvanje kul- turološkog profila većinskoga narodnog entiteta i identiteta Istre. Naime, ovo poto- nje već su kao prvu svoju zadaću bili riješili istarski preporoditelji druge polovice 19. stoljeća (riječ je o kontekstu „Naše sloge“ i dr.) pa do, zaključno, međuraća i snažna očitovanja zavičaja u emigrantskim oknjiženjima i tisku niza znamenitih Istrana koji su pred fašizmom utočište našli onostran Učke, a osobito u Zagrebu kao (i) njihovu kulturnom i političkom središtu. Čakavski je sabor zacijelo najvažniji kulturni projekt u Istri prošloga stoljeća, usprkos, dakle, nerazumijevanju na raznim stranama: od lokalne sredine, tadašnjih protuhrvatskih i autonomaških struja, preko zagrebocentričnih kritičara kojima je sve regionalno i dijalektalno do danas ostalo sumnjivo, pa do unitarističkih krugova koji su izravno i zaplotno tukli po svakom očitovanju posebnosti. Tu je uloga osni- vača Čakavskoga sabora, Črnje, i brojnih njegovih suradnika i istomišljenika, neiz- mjerna i neusporediva. Črnjino vizionarstvo i energija još su više došli do izražaja pokretanjem edicije „Istra kroz stoljeća“, osnutkom mnogobrojnih katedara istoime- ne institucije na širemu hrvatskom čakavskom prostoru, u mnogim projektima, tri- binama, s razgranatim nakladništvom, ali i prožimanjem s drugim zavičajnim kultu- rama, osobito onom talijanskom, iako u tom smislu nije uvijek bilo (pa ni do danas ga nema) istoznačna ni jednako otvorenog odjeka. Čakavski sabor će ponekad i ponetko usporediti s Maticom hrvatskom, osobito poslije zabrane Matičina djelovanja nakon Hrvatskoga proljeća. Ali Sabor nije do-