Nova Istra

117 Boris Domagoj BILETIĆ UZ OBLJETNICE ZVANE ČRNJE I ČAKAVSKOGA SABORA ti nekoliko prvih imena među Istranima XX. stoljeća, onda bi – uz Božu Milanovića, Antu Ciligu i Miju Mirkovića kao književnika (dakle Matu Ba- lotu) – jedno od prvih imena bilo ono Zvane Črnje. Umno- gome prvo! Među najvećim je on Istranima uopće, neuspore- div intelektualac i najsvestraniji pisac unutar suvremene hrvat- ske književnosti XX. stoljeća u našemu zavičaju, čija se veličina mjeri i činjenicom da je izrije- kom prizna(va)o neke svoje za- blude, pa i one rane, uglavnom ideološke naravi. Istinski je ve- likan svoga doba i smjerokazna osobnost, a preostaje nam na- dati se da će jednako biti nara- štajima koji dolaze. Zvane je Črnja bio viđen i poštovan intelektualac svoga vremena i vodećih misa- onih ljudi istoga doba, pa i u protivnika i čak neprijatelja mu (kojih nije manjkalo). Njegovo sveukupno djelo (poezija, esejistika, kulturološke sinteze i studije, kritika i polemike, memoaristika, filmologija, književni prijevodi, dramski tekstovi, publi- cistika) čini ga žanrovski najsvestranijim hrvatskim piscem iz Istre u XX. stoljeću pa i, ne zaboravljajući Matu Balotu (Mirkovića), najvećom pojavom naše literature ovdje. A kako bi pak Črnja djelovao u današnjim uvjetima i prilikama europskim, hr- vatskim i poglavito istarskim, kako bi se nosio i kako bi reagirao, što bi činio ili po- kušao napraviti bar na polju kulture, to ne možemo sa sigurnošću tvrditi, a kamoli znati. Ali, da ne bi šutio, da bi poticao, stvarao i angažirao se ondje gdje mu je mjesto, svakako u epicentru živa zbivanja i duhovnih kretanja, najprije onih zavičajnih, u to nema nikakve sumnje, što potvrđuju sveukupan njegov život i djelo. Ni Istra, pogla- vito ona kulturna, zacijelo bez njegove pojave ne bi bila ista, naprotiv. Ako „ništa“ drugo, kulturna bi slika zavičaja bila znanto skromnijeg sadržaja, još manje snošljiva, humanistički i stvaralački zacijelo, a i ljudski sigurno siromašnija. Zvane Črnja, Žminj 1980.-ih, snimio Mate Ćurić