Nova Istra

110 PROZA Janko DIMNJAKOVIĆ – Dakle, prijatelji – nasmijah se i ja. – „A mi, care, vazda prijatelji i u svakoj tuzi plačidruzi“. – Znala sam da ćeš izvući neki nemoguć citat – zaključi Zoe. – A sada popijmo brzo čaj, jer se moram požuriti na hafif. – Na što? – nije mi bilo jasno.„Hafif “ je riječ koja u Bosni nešto znači, ali se ni- sam mogao sjetiti što. – Na hafif, laku gradsku željeznicu do zračne luke – objasni Zoe. – Moram uhva- titi zrakoplov za Milano. A u zračnoj luci temeljito te pregledavaju da nisi terorist. – Zar i tebe? – nasmiješih se. – Onda, sretan put. Vidjet ćemo se? – Prepustimo to sreći – ili sudbini, kako Turci kažu. Ako Alah bude htio... Još dugo su mi u ušima odzvanjali njeni brzi koraci po istanbulskoj kaldrmi. Sun- ce je bivalo sve niže. Da odem do Plave džamije? Moram samo paziti da mi putem netko ne uvali neki sag. Uskoro ću i ja napustiti Istanbul, taj bujni život koji se pre- lijeva iz ulice u ulicu, iz četvrti u četvrt. Zoe, što znači život. II. Irena, što znači mir – Sve se mijenja – reče Irena – i mijenja se nagore. Nekad nisi trebao platiti ulaz na lisabonsku tvrđavu, a danas su se i Portugalci dosjetili. Stajali smo na najvišoj točki tvrđave i promatrali grad pod sobom; Bairro Alto na desnoj strani, katedralu na lijevoj, a ravno ispred vidio se veći dio Praca do Comer- cio s konjaničkim kipom onog kralja kojem nikako nisam mogao zapamtiti ime. Iza toga – samo beskrajni ocean. Na visini na kojoj smo bili, u zraku se osjećao velik mir. Irena, što znači mir – po- mislih. Prisjećao sam se tih davnih dana s Irenom. Svojedobno, Irena je izašla iz mog ži- vota potpuno i neopozivo, godinama nisam ništa čuo o njoj – a sada sam je morao sresti na najnevjerojatnijem mjestu, usred Lisabona, u maloj ulici svoj raskopanoj od izgradnje nove linije podzemne željeznice, nedaleko od muzeja Gulbenkian – i predložio joj odlazak na tvrđavu, na čijem se metafizičkom vrhu (bio sam uvjeren) mogu smiriti i najžešće strasti. (Turista je istinabog bilo malo previše, ali i to je ci- jena napretka.) Ne sjećam se više kako sam se upoznao s Irenom. Ali znam da me impresionirala njena inteligencija, oštro opažanje bez ikakva uljepšavanja stvari, njena pomalo be- zobzirna iskrenost. Kakve god bile žene s kojima sam bio – hvalio sam se u mislima