Nova Istra

107 Adam RAJZL PROZA stegla nakon smrti unukā, Barinih kćeri, desetogodišnje Anice i osamnaestogodiš- nje Marice, koje je pokosila tuberkuloza što je na drugi svijet odnijela brojne mlade s diljskih brda, ali i posavske ravnice. Venula je, venula, nadajući se da će na groblju pored stare crkve sahraniti nestale, sina i zeta, ali nije dočekala. Križ su joj postavili godine Gospodnje 1953. Dida Baćo, pogođen, osamio se. Sve je poslove prepustio sinu Peri. Stalno je pu- šio lulu i čuvao ovce na pašnjaku, uvijek išao u kabanici, u društvu dva kovrčava psa, hrvatska ovčara. Kratko je bolovao. Drveni križ postavili su mu 1962. godine. Kći Bara i sinovi Pero i Tomo (Toša) * 1 podigli su im spomenik. Osim fotografi- je, stoji tekst: „Za vašeg života skromno ste živjeli, niste puno tražili, a veliku pažnju i ljubav potomcima ste dali“. * Tomo (Toša) ARAMBAŠIN (1921. – 2008.) autor je kronike Historijat dragotinskih Arambaša . Želja da bude sahranjen pored svojih predaka u sjeni stare crkve Uznesenja BDM nije ostvarena. Urna s njegovim pepelom položena je u velikome gradu u aleji zaslužnih građana. ( Op. a. )