Nova Istra

83 Jelena LUŽINA PRILOZI O ZAVIČAJU („minimalistička“) radnja zbiva se tijekom samo dvadeset i četiri sata, na Dan mrtvih (Dušni dan, 2. studenoga), u godini kad fitilj nove svjetske kataklizme uvelike gori (1938.) te svijet samo što nije otišao k vragu. Roman je prekrcan metatekstualnim, interkulturalnim, književnopovijesnim, filozofijskim, parapolitičkim, čak i glazbe- nim, aluzijama i citatima, smatra se „kompliciranijim“ čak i od Uliksa , ispisan je na tristotinjak gusto ispunjenih stranica i, naravno, prokleto je zahtjevan. Podrazumi- jeva iznimno kompetentnog čitatelja. Ne znam baš puno ljudi koji su ga pročitali od korica do korica, još manje onih koji ga svakih nekoliko godina čitaju nanovo. Poput autora ove knjige „snovidnoga“ naslova. Da, Lowryjev vulkan-metafora jest – Popokatepetl. Pa je i Crnobori, pogađate, svoje višedesetljetne „zapise koji teku“ (metatekstualne, književnopovijesne, filozofij- ske, filmsko-glazbene, likovne, parapolitičke...) naslovio po Lowryju. A ne po mek- sičkome toponimu. Mi koji smo Albina Crnoborija uvijek doživljavali kao Pisca, ali baš Pisca, mo- žemo se zakleti da njegov autorski rukopis, rukopis njegovih dosadašnjih i budućih knjiga, oblikuje baš ona vibrantna višedecenijska magma ispisana na nebrojenim stranicama njegova metaforičnoga Popokatepetla. Jelena Lužina, Skopje (Makedonija)