Nova Istra

71 Boris Domagoj BILETIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU ga sabora – da bih nakraju, ne i najmanje bitno, pronašao ponešto što me zanimalo u periodici i, obično se kaže, na požutjelim stranicama (pra)starih dnevnih novina. Vrlo mi je važan bio cjelovit uvid u osobnu Kalčićevu (kućnu) arhivu i dokumenta- ciju. Moram reći i to kako je mnoge tekstove on napisao u više inačica, sve dakako strojem/strojopisno, često u nekoliko („indigo“) kopija, a ima u ostavštini i poprili- čan broj rukom Kalčićevom pisanih nacrta ili dovršenih cjelina. Nerijetko je kom- pilirao tako da se, ponavljajući neke star(ij)e formulacije, nadopunjavao u tematski povezanim ili (ne)izravno susljednim tekstovima, bilo istih ili sličnih naslova, ali jednake tematike (primjer „njegova“ Balote samo je jedan od ilustrativnih). Mnogo je tu nepotpisanih izvješća, godišnjih i inih, za razna tijela, institucije i dr., osobito u vrijeme Kalčićeva najaktivnijeg djelovanja u Čakavskome saboru; neka su takva iz- vješća, provjereno, zajednički napisali Črnja i Kalčić, e da bi na koncu postali općim i službenim stavom i sl. Ako/kad sam bio u prilici uspoređivati (ne)objavljene tekstove, onda sam se, za višeput objavljene (bez obzira na inačice), odlučio za one cjelovitije i objavljene što kasnije, vodeći se najčešće nadnevkom posljednje inačice, a za one jedanput objavlje- ne, pa makar ih našavši još i u tiskanome medijskom prostoru, s povjerenjem sam se najčešće oslanjao na varijantu pronađenu u spomenutoj osobnoj piščevoj arhivi (što znači: bez eventualnih kasnijih intervencija, uredničkih opremanja, bila ona primje- rena ili ne, itd.). Ovo posljednje napose je važno u slučajevima Kalčićevih suautor- stava u raznim monografskim i sličnim izdanjima, kojima je često bio i (su)uredni- kom, tako da se njegov udio u tekstu bolje istakne, izdvoji i tako naglasi; i ovdje sam na svega nekoliko mjesta baš tako postupio ako je građa bila zanimljiva za prigodu ovakve objave. Neke teme i napisi, pak, nisu mi se uklapali u zamišljenu strukturu knjige, ali po- neke ipak valja spomenuti: primjerice, Kalčićev vrlo odrješit polemički tekst, zapravo polemičku obranu iz 1974. časopisa Dometi (da su „nemarksistički“) pred „kritičar- kom“ bjelodano boljševičko-socrealističkih agresivnih stavova i nazora, zatim jednu također polemiku, nešto ranije datiranu, uza Susrete na dragom kamenu (1971.), pa intervju(i) koje je Kalčić vodio (npr. sa Črnjom), ili pak Prijedlog o uklapanju Rijeke u izdavački projekt „Istra kroz stoljeća“ (što aktualno uredništvo IKS-a upravo nasto- ji učiniti); za neku je drukčiju prigodu zanimljiv i tekst Nesuđena izjava grupe hrvat- skih književnika (o posjetu Istri, Cresu i Lošinju te Zadru tijekom listopada 1968.) iz ostavštine M. K.-a, doduše ne izravno njegov, ali u vezi s njegovim uredničkim, organizacijskim i dr. kritičkim, zavičajno i nacionalno angažiranim, a svjetonazorno njemu posve svojstvenim tumačenjem (ili pokušajem tumačenja) istarske zbilje ono- ga vremena u glavama domaćih književnih arbitara (članova tadašnjega DKH-a)...