Nova Istra

63 Boris Domagoj BILETIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU Očita je, i na ovomu primjeru, ona već „otrcana“ maksima, naime ta kako život piše romane – ovdje, eseje! Vraćam se Jeleninu izvornu zavičaju – Istri, Puli (osim što je „tek“ rođena u jed- nome Dubrovniku, toliko znamenitu toposu da, kad ne bi bio baš taj koji jest, vjeru- jem u to da ni ona sama, a ni mi s njom, nijedno drugo mjesto na kugli zemaljskoj, pa bilo ono i jadransko-hrvatsko, baš toliko spominjali ne bismo). Pula je, što je očito iz mnogih uvrštenih tekstova, njezin grad, ipak i unatoč svemu, iako u njemu danas ni doslovce više nema adrese, ali ima sebe ovdje i grad u sebi. Nakon odlaska odavde sada već dalekih 1980-ih, predugo je nije bilo, naime čovjek brzo „ispari“ iz svijesti drugih, čak posve iz sjećanja, čemu ne mora biti razlogom samo tvarno/fizičko išče- znuće, a nekmoli prelazak na Drugu stranu, onu bolju stranu života. Tako ni Jelene ovdje prilično dugo „nije bilo“, osim u ponekim, tu i tamo, novinskim kolumnama i rijetkim spominjanjem među bivšim sugrađanima. Sama mi je višeput rekla i to kako sam je, hajde recimo kako smo je vratili „doma“ pozivom na, ne varam li se, već druge po redu Pulske dane eseja (2004.), otkad je, go- tovo beziznimno, njihovom sudionicom u raznim ulogama. Evo smo ih, PDE, ne- tom održali već 17. put, dakako uz njeno sudjelovanje. Bila je tada, početkom dvijeti- sućitih, zahvalna i ushićena kreativnim povratkom kući, domu; mislim da su osjećaji i doživljaj iste činjenice bili uzajamni, a bili smo i dvadesetak godina mlađi. Otad je mnogo vode proteklo pod nekim mostovima, pa i skopskima, no mi na (sjeverno)­ jadranskim stranama možda bismo prije svu tu vodu prispodobili našemu najpri- rodnijemu zrcalu – moru; mnogi su vali i tolikoput našu Jelenu otad do danas na krijestama svojim (zanemarimo usputne zrakoplove, autobuse, taksije i inu prozai- ku) „dopeljali drito doma“. U međuvremenu nagovorih je i to da postane članicom Istarskoga ogranka DHK, potom i punopravnom članicom Društva hrvatskih književnika, gdje joj je bilo i jest prirodno i naravno mjesto. Usto, zajedno smo autorski i urednički objavili njezi- nu prvu i daljnje knjige na materinskome joj, hrvatskome jeziku, i to sve nakladom Istarskoga ogranka DHK: Esej kao zavođenje (2008.), Meštar: fragmenti o Ivi Erma- nu, glumcu (2013.) te Marija Crnobori: eseji o fragmentima (2016.), koja je knjiga za izvrsnost osobito potvrđena Nagradom„Zvane Črnja“. Bez obzira na druge moguć- nosti i možda izvjesne ishode, ostaje činjenica da su Puljanku Jelenu Lužina u mati- čan joj i izvoran kulturno-kulturološki prostor, potvrđeno navedenim konkretnim nakladničkim ostvarenjima, u domaći ambijent vratili baš njezini Puljani. Uz još mnoštvo tekstova i drugu raznovrsnu suradnju, maloprije potcrtanu tek u bitnim naznakama, evo i knjige pred vama, evo Pulskih eseja . Zašto, kako i čime su oni – pulski? Najkraće: tematski ili pak izravnim povodom nastanka, brojni su pri- općeni ili pročitani „na zadanu temu“ na Pulskim danima eseja , nadalje, svjedočeći o