Nova Istra

61 OGLEDNO OBILJE OGLEDÂ Jelena LUŽINA: Pulski eseji , Niz Istra kroz stoljeća , XIII. kolo, Istarski ogranak DHK i Čakavski sabor, Pula – Žminj, 2019., 330 str. Pred čitateljem je četvrta „hrvatska“ knjiga Jelene Lužina, znanstvenice i spisateljice. Rečena činjenica bez bar najkraćega objašnjenja ne bi značila mnogo. Naime, po- gleda li se, makar i površno, u autoričinu bio-bibliografiju te u vrlo sažet životopis pri koncu sveska, s jedne strane, a s druge u pregled objavljenoga ove, u mnogome smislu i poglavito sadržajima, pulske i istarske hrvatske autorice, ustvrditi nam je upravo što slijedi... Nakon najbitnijih, onih koje obično nazivamo formativnim životnim godinama, posebice u intelektualnome i kreativnom smislu, ukratko a da ipak nije preuzetno rečeno, svijet je – izvan njezina užega istarskoga zavičaja i hrvatskoga domovin- skoga prostora – u Jeleni Lužina dobio gotov i posve oblikovan „proizvod“: vrsnu, stras(tve)nu, angažiranu, načitanu, uvijek znatiželjnu i nikada, gotovo ničime baš posve zadovoljnu, u svakome slučaju stvaralački nemirnu i novim izazovima trajno sup(r)o(t)stavljenu osobu, perfekcionista, kojoj je pozornica – čitav svijet. I ne samo pozornica uzeta u šekspirijanskoj, pače izvorno Shakespeareovoj definiciji (ovdje autorici malko „podilazim“ s obzirom na njezin naglašeno teatrološki svjetonazor, dramsko-„dramatičan“ poziv i, u mnogim joj ovdje uvrštenim tekstovima i in/voka- ciju,„teatralan“ pristup). E sad, kada kažem i napišem teatralan , to doista treba čitati kao „teatralan“. A za- što? Zato što Jelena, sada neka mi konačno bude dopušteno (a dopuštam si ga) sta- Boris Domagoj BILETIĆ