Nova Istra

60 PRILOZI O ZAVIČAJU Boris Domagoj BILETIĆ V. Ako to danas nije „staromodno“ napisati: neprolazno je vrijeme kafkijansko u okolnostima i sudbama, ne samo unutar zlokobnih zidova birokratskih ureda, već kao posvudašnji prevladavajući usud pojedinca, bilo neshvaćena usamljenika bilo, naprosto, onoga koji se nigdje i nikako ne snalazi unutar odnosā i datosti, unutar ziđa ovoga i ovakva svijeta, ovakve civilizacije. Pisac ove snažne proze jakih mjesta, zloslutnih slika i ulomaka te jednako takvih duljih cjelina, vrsnik je moćne književne gradbe često do nepodnošljivosti mučnih, više no metaforički prenesenih literarnih utvara i prizora.„Záčine“ ove proze, autorski toliko bogate i zaista jedinstvene, doda- jući joj vlastita iskustva, spoznaje i estetsko-etičke izbore, iskusan i uvježban čitatelj katkad može i sebi samome imperativno iščitati/zadati kao „zač ȉ ni!“ a da iste proze opet ostanu crne, ako ne i crnje, ili da u najboljemu smislu i dalje znače/zrače odli- kom takovrsna kolor(it)a – iako je, zna se, i ovdje ponajmanje riječ o boji. Boris Domagoj Biletić, Pula