Nova Istra

37 Darko DUKOVSKI FAŠIZAM PRIJE FAŠIZMA – I DANAŠNJE STANJE pod uvjetom da se sav tekst prevede na talijanski jezik. Ovom naredbom kvestori i podprefekti, kao i općinski glavari, žandarmerija i agenti Javne sigurnosti stekli su pravo zapljene novina koje ne ispunjavaju navedene uvjete. Na intervenciju sloven- skoga zastupnika dr. Wilfana, upućenu fašističkoj vladi, naredba je kao primjer sa- movolje provincijskih vlasti ipak ukinuta. Prilika za „zakonsko“ ukinuće hrvatskih i slovenskih novina sazrijet će tek s krizom izazvanom ubojstvom Giacoma Matte- ottija, kada je uvedeno ograničenje slobode tiska, što je u Istri fašistima omogućilo neograničenu borbu protiv slavenskoga tiska.„Pravilnik“ od 15. srpnja 1923. godine dao je prefektu pravo opomene uredniku zbog tendencioznih tekstova te da ga po- slije dviju opomena u istoj godini može – smijeniti. S obzirom na to da je urednik morao biti i ravnatelj lista, novine nisu mogle izlaziti dokle god ne bi bio izabran novi urednik, kojega je pak prefekt morao potvrditi. Neprihvaćanje prijedloga one- mogućavalo bi daljnje izlaženje lista. U razdoblju od 1925. do kraja 1926. Istarska riječ zaplijenjena je 14 puta, a jednom su policijske vlasti pretresle stanove urednikâ i suradnikâ novina. Prilike su za slavenski tisak postale još teže i složenije donoše- njem zakona od 24. i 31. prosinca 1925., prema kojem se urednike može otpustiti iz javne službe, a uredništva moraju potvrditi provincijske vlasti. Poslije mnogobrojnih zapljena listova i zatvaranja urednikâ Goriške straže i Istar- ske riječi , smrtni udarac hrvatskome i slovenskome novinstvu zadao je kraljevski de- kret od 26. veljače 1928. prema kojemu nitko tko nije član fašističkog sindikata no- vinara ne može biti odgovornim urednikom lista. Dekretom koji je imao zakonsku snagu bilo je predviđeno da do 1. ožujka 1928. prestanu izlaziti sve hrvatske i slo- venske novine, ali se ovaj proces odužio do početka 1929. Posljednji brojevi Istarske riječi i Pučkoga prijatelja izašli su u prvoj polovini siječnja 1929. godine. Bivšemu zastupniku u talijanskome parlamentu Josipu Besednjaku uspjelo je na kratko vratiti izlaženje jednoga hrvatskog i slovenskog tjednika i mjesečnika, ali je i taj pokušaj skršen potkraj 1930. Na sličan način ukinuta su sva hrvatska i slovenska kulturna i športska udruženja. Fašiste i iredentiste rukovodila su dva, vrlo jaka, razloga u borbi za uništenje hrvat- skih i slovenskih kulturnih i političkih društava. Trebalo je uništiti središta hrvatske i slovenske kulture, mjesta gdje se njegovao narodni jezik i čuvali običaji, ali i uništiti politička okupljališta hrvatskoga i slovenskoga naroda, koja su za fašiste bila „ ...pra- va ognjišta slavenske propagande “. Akcije protiv hrvatskih i slovenskih društava, koje su vodile lokalne fašističke or- ganizacije, najčešće su se svodile na nasilničke upade u sjedišta društava, premlaćiva- nje političkih neistomišljenika i razbijanje inventara. U vrijeme krize fašističkoga re- žima 1924., izazvane ubojstvomMatteottija, fašisti su u Istri sa zabrinutošću pratili razvoj i aktivnost hrvatskih i općenito „nefašističkih“ društva, da bi se tek 1925. go-