Nova Istra

36 FAŠIZAM PRIJE FAŠIZMA – I DANAŠNJE STANJE Darko DUKOVSKI S druge strane, borba fašističke vlasti protiv hrvatskoga i slovenskoga svećenstva, koja je vođena metodama od najgrubljih fizičkih napada na pojedine crkvene osobe do diplomatske igre s crkvenim velikodostojnicima, pogodovala je procesu preuzi- manja hrvatskih župa i kapelanija od strane talijanskoga svećenstva, što je osobito pojačano nakon potpisivanja konkordata između Sv. Stolice i fašističke vlade, 11. veljače 1929. godine. Sustavno praćenje slavenskoga svećenstva započinje neposredno nakon Gentile- ove školske reforme 1923. godine, iako su povremeno praćeni već odmah nakon ta- lijanske okupacije. No, 1923. godine u policijskim dokumentima nalazimo popise sumnjivih svećenika, koji su etiketirani kao„protudržavni elementi“,„neprijatelji Ita- lije“,„vatreni hrvatski propagatori“ ili su optuženi kao „špijuni“ odnosno „teroristi“. Stalno pozivanje svećenstva na crkvene propise koji su dopuštali uporabu hrvatsko- ga jezika u liturgiji, natjeralo je fašiste da ove „ispade“ pokušaju riješiti s crkvenim velikodostojnicima, ali bezuspješno. Dekretom od 10. siječnja 1926. godine sve su župe, bile one hrvatske ili talijanske, u matičnim knjigama hrvatska imena ipak mo- rale mijenjati u talijanska. Najčešći oblik otpora takvim mjerama bio je bojkot vjer- nikâ i svećenikâ, što je opet izazivalo „odgovor“ fašističkih skvadri. Prijelomna jest 1927. godina kada je objavljen propis o poučavanju vjeronauka na talijanskom jeziku, koji je vrijedio za Julijsku krajinu. Nepoštivanje ovih propisa zna- čilo je odmazdu i terorističke akcije „crnih košulja“, pa su nerijetko provaljivali u crkve ili župne domove prebijajući svećenike ili ih napijajući ricinusom. Država je reagira- la preko Ministarstva pravosuđa i vjerskih poslova i to ispravom kojom se naređu- je istjerivanje iz Italije svih svećenika koji nemaju talijansko državljanstvo. U Istri je ova naredba strogo provođena i djelovanjem prefekta Cavalierija do kraja provedena. U prvo vrijeme fašističke vladavine, neposredno poslije tzv.„revolucionarnih“ do- gađaja, bile su zabranjene sve novine nenaklonjene fašistima, ili ne onako kako su oni to htjeli. Iz tih razloga zabranjen je čak i tadašnji talijanski pulski dnevnik L’Azione . Nad svima ostalim novinama provedena je cenzura. Likvidacija hrvatskoga i slovenskog tiska prolazi kroz dvije etape. Prva zahvaća razdoblje od dolaska fašista na vlast g. 1922. do donošenja Zakona o zaštiti drža- ve i Zakona o javnoj sigurnosti 1926. godine. Druga faza od 1927. do 1929/1930. godine označava konačnu likvidaciju tiska. Prvo razdoblje odlikuje se mnogim za- pljenama listova, spaljivanjima cijelih naklada, napadima na uredništva, novinare i pretplatnike, dok se drugo do konačnog ukinuća odnosi na uništenje tiska „zakon- skim“ putem. Ohrabreni novom školskom reformom od 1. listopada 1923. godine, tršćanski prefekt Francesco Crispo Moncada i pulski prefekt Giannoni potpisali su 22. li- stopada iste godine naredbu kojom se izlaženje slavenskoga tiska odobrava jedino