Nova Istra

35 Darko DUKOVSKI FAŠIZAM PRIJE FAŠIZMA – I DANAŠNJE STANJE toga će razdoblje 1926. – 1929/30. proteći u nemilosrdnom obračunu s hrvatskim i slovenskim učiteljima i profesorima, koji su ostali u Istri bez obzira na to što većina nije imala nikakve izvore egzistencije. Njihova nazočnost dovela je u pitanje učin- kovitost uvedenih mjera. Kao potencijalni „neprijatelji“ ubrzo su, na zahtjev najviših provincijskih političkih struktura,„sklonjeni“ uglavnom u sjevernu Italiju, a sve na temelju zakona od 24. prosinca 1925. godine kojim se nesmetano moglo otpuštati ili premještati službenike iz javnih službi ako su bili sumnjivima. Šaljući prefektima okružnicu kojom se traži konkretna akcija, školski inspektor Raina upoznaje ih s preventivnim mjerama protiv hrvatskih i slovenskih učitelja ( in- segnanti slavi ). Istovremeno istarski prefekt od karabinjerskih zapovjedništava traži popise sumnjivih, naravno hrvatskih i slovenskih učitelja. Iz izvješća karabinjerskog zapovjednika, bojnika Ettorea Chiavuzzija, može se pročitati da nepovjerenje prema hrvatskim i slovenskim učiteljima dolazi isključivo zbog njihova podrijetla. Čak su napadani i neki talijanski učitelji koji su zanemarili rad u „balillama“. Provincijska uprava bila je uvjerena da treba izjednačiti broj talijanskih i „inorod- nih“, odnosno hrvatskih i slovenskih učitelja po školama u središnjoj i sjevernoj Istri, međutim dolazak talijanskih učitelja nije tekao onako kako su vlasti to željele, iz jed- nostavnoga razloga što se talijanskom učiteljskom kadru nije dolazilo u siromašnu i neprijateljski raspoloženu pokrajinu,„van svih kulturnih tokova“. Godine 1928. čak je uveden poticaj u obliku novčanih nagrada, a na prijedlog sa- mog Mussolinija, kao „... priznanje za požrtvovnost i samoodricanje kojim oni vrše svo- ju službu uz materijalne i moralne teškoće... “, tim više „ ...što tu žive ljudi koji baš ne ljube ovu državu... “. Zatvaranje svih hrvatskih škola, kao i ukidanje hrvatskoga i sloven- skoga jezika, ne znači da je nastava na materinskom jeziku istarskih Hrvata iščeznu- la. Ulogu čuvara narodnoga jezika i ilegalnih učitelja preuzeli su hrvatski i slovenski svećenici. Primjerice, od dolaska fašista na vlast do uvođenja Gentileove reforme u puljskome okrugu zatvorene su ili potalijančene 4 škole, a u pazinskome ih je okru- gu potalijančeno 10 te je 1 zatvorena. Od 1. listopada 1923. u svih 14 škola prvi su razredi potalijančeni. U porečkome okrugu 4 su škole potalijančene, a u ostalima svi prvi razredi. Znajući da zatvaranjem i talijanizacijom škola te ukidanjem hrvatskoga i sloven- skog jezika neće moći posve iskorijeniti hrvatski jezik, čelništvo PNF za Istru okre- nulo se borbi sa slavenskim svećenstvom. Premda je svećenstvo napadano jednakom žestinom i upornošću kao i ostali subjekti društvenoga, kulturnoga ili političkoga života Hrvata, ono se ipak uspjelo održati zahvaljujući još uvijek jakoj i utjecajnoj crkvenoj organizaciji koja se uspjela oduprijeti Mussolinijevoj prijetnji da je ugradi u svoj zamišljen korporativni sustav.