Nova Istra

33 Darko DUKOVSKI FAŠIZAM PRIJE FAŠIZMA – I DANAŠNJE STANJE nog jezika. U drugim uredima i upravi talijanski je jezik već ranije, via facti, uveden kao jedini službeni jezik. Kraljevskim dekretom od 7. lipnja 1927. godine protežu se zakonski propisi od 25. lipnja 1926. kojima se „vraćaju u prvobitni oblik“ talijanska prezimena. Glede toponomastike, rad na zakonskim aktima kojima se potalijančuju stoljetna hrvatska imena mjestâ, zemljopisnih i zemljišnih nekretnina započeo je još u vrijeme okupacije, a zakonski oblik dobiva 29. ožujka 1921. godine. U Istri se značaj fašističke represije bitno prožima te slijedi logičan nastavak pred­ ratnoga iredentizma s notom naglašene šovinističke netrpeljivosti. Do dolaska na vlast u listopadu 1922. godine, fašistički pokret u svome razvoju kvalitativno mijenja „sustav“ političke represije. Ponekad tajno, a sve češće javno odobravanje vlasti nakon aneksije Istre, a time poticanje i potpomaganje terorističkih akcija, dalo je fašistima mogućnost izmišljanja i korištenja najrazličitijih i najpodmuklijih metoda represije, poput korištenja ricinusova ulja često pomiješanog sa strojnim uljem koje će se ka- snije kod mučenjâ i zlostavljanjâ, što je malo poznato, kao fašistički „zaštitni znak“ prihvatiti u cijeloj Italiji. Glavna značajka političke „simbioze“ jest povreda svake za- konitosti. Sustavni fašistički teror u Julijskoj krajini, pa tako i u Istri, započeo je u Istri u okvirima nacionalne i klasne borbe. Na ovim prostorima socijalizam i boljševizam je namjerno poistovjećivan sa „sla- venstvom“, odnosno hrvatstvom („slavobolscevichi“,„croatocomunisti“ i sl.), kako bi se u javnosti pojačala omraza prema Hrvatima i Slovenacima kao navodnim nosi- teljima razornih boljševičkih ideja. Uništenje Hotela „Balkan“ u Trstu i Narodnoga doma u Puli bio je vrhunac ovakve simbiotičke prakse, ali i početak razarajućeg „cr- noga plimnog vala“. Smatrajući da sustav „totalne“ represije, ne može biti posve izgrađen bez formal- no-pravne osnove, fašistička će vlada nakon dolaska fašizma na vlast nizom insceni- ranih provokacija, od kojih je posljednja atentat na B. Mussolinija u Bologni,„oprav- dati“ donošenje Zakona o javnoj sigurnosti i Zakona za zaštitu države, kojima je veličano i do razine načela uzdignuto pravo državnoga terora. Prema Zakonu o jav- noj sigurnosti ( Legge di P.S .) od 6. studenoga 1926. godine, bilo je moguće osuditi osobe (koje zbog pomanjkanja dokaza nisu mogle biti osuđene na redovnim sudo- vima) samo na temelju podmetanja i sumnji fašističkih eksponenata, što predstavlja svojevrsni presedan u povijesti sudstva. Tako su izricane kaznene mjere „upozore- nja“ ( diffida ), „opomene“ ( ammonizione ) i „konfinacije“ (confino di polizia). Zako- nom za zaštitu države uvodi se u sudsku praksu institucija koja će postati najvažniji instrument fašističke represije, Specijalni sud za zaštitu države (Tribunale Speciale per la difesa dello Stato), pred kojim će se, tijekom njegova postojanja, naći mnogi istarski hrvatski rodoljubi, komunisti i antifašisti. Od veljače 1927. do srpnja 1932. Specijalni sud je osudio 106 Istrana na ukupnu kaznu od 1.124 godine zatvora, dok