Nova Istra

275 Marina NEGOTIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. i odrastanjem u bijedi, odnosno razdobljem sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća u bugarskoj provinciji. Minotaur je napušten dječak Dok kao dječak čami u podrumskim stanovima (a roditelji rade i ulažu u buduć- nost), čeka neka bolja vremena te kroz prozor vidi jedino ono što može vidjeti s prozora takva stana – ljudske noge, protagonist čita grčke mitove i osjeća se kao Minotaur, u čije sjećanje također ulazi i ne vidi ga kao strašno čudovište, već kao napuštena dječaka bačena u mračnu utrobu labirinta, ostavljena u samoći i tuzi. Ta će se priča o Minotauru, neshvaćenom i nepravedno otrgnutom od majke, prote- gnuti kroz čitav ovaj začudni roman, fragmentarno i dozirano. U reinterpretaciji staroga i svima poznatoga mita autor gradi komunikaciju s antičkom tradicijom, a intertekstualnost je općenito vidljiva u cijelome romanu, pa se tako „susrećemo“ s Barthesom, Vergilijem, Maupassantom, Kafkom i Eliotom. Uobličavajući mit o Mi- notauru, autor čitatelja vodi kroz labirinte protagonistove osobne (obiteljske) po- vijesti, ali i povijest Bugarske, a labirint postaje simboličnim na više razina – svi su podrumski stanovi labirinti, ljudski je mozak labirint, ali to su i šuma, tanko crijevo i gibanica. Naposljetku, ovaj je roman svojevrsni labirint – životâ, ljudskih priča, osjećajâ i književnosti, a ako se čitatelju postane preteško nositi sa svime tim, autor mu povremeno nudi: Mjesto za predah, Mjesto za zaustavljanje, Mjesto za stajanje . U početku bijaše popis Budući da dječak odrasta u vrijeme kada svemirska sonda Voyager šalje u svemir zlatnu ploču sa svime što predstavlja planet Zemlju – slikom embrija, muškar- ca i žene, majke koja doji, zvukovima iz prirode itd., u školi ih učiteljica potiče da sami naprave vremensku kapsulu u koju, sukladno komunističkom vremenu, gura- ju astronaute s petokrakama, makove i školsku zastavu. Godinama kasnije, dječak odrasta u pisca, a koncept vremenske kapsule i dalje mu je blizak. Naime, kako sta- ri, tako je njegova moć ulaženja u tuđa sjećanja sve bljeđa, pa kada osjeti da mu ta sposobnost počinje slabjeti, pribjegava slabašnom nadomjestku – kolekcionarstvu . Po- činje gomilati, popisivati,„organizirati“ po kutijama i bilježnicama, pa tako izrađuje popis gradova koji izgledaju pusto u tri popodne, popis napuštene djece (osimMi- notaura, tu su još Ivica i Marica, Djevojčica sa šibicama i Isus), popis stvari koje nisu za kolekciju (popis netrajnoga), popis mogućih odgovora na strašno pitanje Kako si? , popis nenapisanih priča osamdesetih, popis stvari koje se skupljaju (ubrusi, ku- tije cigareta, sličice iz žvakaćih guma), popis mirisâ gradova (ljiljani, urin, asfalt opa-