Nova Istra

274 DANONOĆNI STRAŽAR NA PROMATRAČNICI ZA TUGE I NEISPRIČANE PRIČE? Georgi GOSPODINOV: Fizika tuge , Fraktura, Zaprešić, 2018., 279 str. Naslov izvornika: Fizika na tagata. S bugarskoga prevela: Ksenija Banović. Magični realizam i hodnici sjećanja Zamišljam knjigu koja sadrži svaki rod i žanr. Od visoke antike do upute za klaonice. Sve može biti skupljeno i preneseno u takvoj knjizi. Dvanaest godina nakon prethodnoga romana ( Prirodni roman , 1999.), Georgi Gospodinov, poznat i nagrađivan bugarski romanopisac, pjesnik i dramatičar, čini se, svoju je zamisao ostvario u romanu Fizika tuge (2011.), koji odnedavno imamo prili- ku čitati na hrvatskome, u izvrsnome prijevodu Ksenije Banović i izdanju Frakture. Odmah na početku ovoga žanrovski prilično neodrediva romana autor pomalo zbunjuje čitatelja i ostavlja ga „s upitnikom nad glavom“ – tko to priča, tko je prota- gonist? Zašto je čas dječak, čas starac, čas vinska mušica, čas šipkov grm? Zašto go- vori Ja smo ? Uskoro se ovaj pripovjedački labirint rasvjetljava – protagonist (dječak, pa mladić, pa odrastao čovjek) pati od neizlječive empatije, odnosno opsesivnoga em- patično-somatskoga sindroma koji mu dopušta da se useljava u sjećanja drugih ljudi i vidi sve njihovim očima, pa govori iz raznih vizura (u trenutku postaje djed kad je bio dječak, otac kao mladić, pa i puž golać kojeg djed guta za zdravlje želuca). Upravo pomoću magično realistične okosnice autor sjajno uspostavlja odnos između sveopće tuge i prošlosti ( Prošlost, tuga i književnost – samo me ta tri bestežinska kita zanimaju ), pa preko životâ koje su proživjeli njegovi preci, ulaskom u njihova sjećanja, on zara- nja u prošla vremena te čitatelju pruža uvid u kontekst političkih i socioekonomskih prilika u Bugarskoj kroz vrijeme. Ipak, najviše se bavi protagonistovim djetinjstvom