Nova Istra

269 Franjo NAGULOV KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. čokolada za kuhanje, / crna i slatka što se troši štedno, / kockica-dvije kroz dan. // dje- čačić sveden na rebra i lopatice / i lijepe grudi broj dva, / i kad te zagrlim // grlim zrak s trunčicama vate, / jer te nema, jer te nikad nema, / samo ponekad kažeš . Rukopis za- ključuje mirkocjelina Sadašnjost odnosno nenaslovljen tekst kojim je nad prethodno opjevanom dvojinom načinjen efektan rez uz, ipak, iz pozicije polazišnog subjekta (a u odnosu na vlastitu egzistencijalnu poziciju), pomirljivu završnicu: sunce na zalazu / taman zrak / s druge strane rijeke šuma / sjekira u ruci, mladica u naručju / ponese me udaljenim stazama . Naposljetku, moram istaknuti kako ova knjiga, barem za sada, nije recepcijski dostatno usvojena. I to je šteta. Jer kada govorimo o knjizi Ranije Damira Radića govorimo o iznimnom literarnom postignuću utemeljenom na poetici koja je dije- lu pripadnika najmlađih generacija suvremenoga hrvatskog pjesništva možda dale- kom, a što rezultira određenom nespremnošću njihova ulaganja čitateljskog napora u knjigu koja bi, da se dogodila dvadesetak godina (koje li ironije!) ranije (možda i desetak!), jamačno odjeknula kao prvorazredna književna vijest u našoj učmaloj, ali ipak literarno razmjerno nadarenoj sredini. Slijedom toga razmišljanja ne mogu ne spomenuti opasnost od snažne književno-kritičarske pristranosti onih, ujedno knji- ževnika, nespremnih kritičarski poštivati poetičku heterogenost. Naime, nisam si- guran u kolikoj mjeri dio ažurirane pjesničke elite može i/ili želi uživati u nadasve iznimnom emocionalnom planu ovoga rukopisa kojem bih, kada bih se filmsko-kri- tičarski poslužio brojčanim modelom vrednovanja, bez imalo ustručavanja dodijelio najveći mogući broj zvjezdica, kaktusa ili čega god – poanta je, naime, jasna. Franjo Nagulov, Vinkovci