Nova Istra

268 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Franjo NAGULOV one strane Kupe bili su Srbi; / meni i ovoj maloj djevojci oni ne znače ništa / dok hodamo mokrom zelenom obalom ne znajući kamo dalje . U navedenom primjeru pritom uoča- vamo kako je emocionalni plan osnažen korištenjem prvoga stupnja deikse poseza- njem za pokaznom zamjenicom. Tekst U zoološkom vrtu karakterizira nenametljivo nizanje vizualno potentnih slika što rezultira suptilno pričljivom sintaksom: Hoda- mo stazama posutim suhim lišćem, / u bijelom prohladnom danu / prošli smo uz vodu, jezerske odvojke / čijom površinom polako klize divlje patke i labudovi . U završnom i nenaslovljenom tekstu ciklusa progresivna je intimizacija postignuta domišljatim kontrastiranjem dviju neutralnih boja, crne i bijele, ali uz, s obzirom na njihovu kon- vencionalnu simboliku, semantičku inverziju pri čemu je crna utjelovljena u predmet snažne emocionalne sugestivnosti dok je bijela dopisana metaegzistencijalnom sve- mu, svojevrsnim semantičkim negativom. Ciklus Ponovo ljubav čine svega tri teksta. Prvi je u tom kraćem nizu naslovljen Kapi slobode . Sadržajno naznačen medij filma u navedenoj pjesmi možebitno čitamo kao subjektov put prema vlastitom oslobođenju; posrijedi, naime, nije bježanje u al- ternativnu stvarnost već subjektova reklasifikacija hijerarhijskoga odnosa primarne i sekundarne stvarnosti. Obraćanje odsutnoj subjektici (gramatičkom objektu) pritom poprima razmjere gdjegdje snažne ekspresivnosti te diskretnoga, a ipak razvidnog erotizma: mislim na tebe, kako si svježa sada, / crvena, crna i maslinasta, / naspram sve ove raspale skučenosti, bezizlazja, / dok putuješ prema sjeveru, prema šumama / i zaljevima, / tamo gdje me je uvijek vodilo srce, / ali nikad nije pronašlo put; / tvoje ze- lene oči, tvoja radosna usta, / spusti kapi slobode do mojih tuga . Nenaslovljen tekst koji se sastoji od četrnaest dominantno kratkih fragmenata naslovljenih rimskim brojka- ma ili kombinacijom rimskih brojki i latiničnih slova središnjim je tekstom ciklusa mjestimično izravnije korespondencije s filmom (fragment IV , primjerice, donekle i fragment I ) te izravno navodi na promišljanje o možebitnim osobito bravuroznim autorovim kvalitativnim dosezima onda kada je makar rubna minijatura posrijedi (dojam je to na tragu onoga o kojem sam glasno razmišljao analizirajući svojedobno Kirinov rukopis Malešne ). Dovoljno je utoliko osvrnuti se na završna dva fragmen- ta teksta koja, usudim se reći, predstavljaju estetske vrhunce ove kvalitativno ionako kompaktne zbirke: XI / biće slađe od ananasa. / u njoj iskre svici budni jedino. // XII / pank djevojčica / poljupcima počini otmicu, / nehotice; / skakuće kad pleše . Ciklus je zaključen također izvrsnim postignućem, šesterotercinskim uratkom naslovljenim (nikada) u kojem ranije navedena relacija subjekt – ti , zahvaljujući počinjenoj komu- nikacijskoj reverzibilnosti, rezultira semantosintaktičkim stapanjem, sada već posve slobodno možemo reći, subjekta i subjektice (ili dvaju rodno uvjetovanih entiteta subjektne cjeline) – prve tri tercine valja istaknuti kao lirski osobito opojne trenut- ke čak i u kontekstu ukupnosti aktualne domaće pjesničke proizvodnje: ti si mala