Nova Istra

267 Franjo NAGULOV KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. budućim stvaralačkim naporima dodatno profitirao – posrijedi je, naime, fragment jakoga emocionalnog plana koji, pokazat će se, na razini rukopisa igra osobito zna- čajnu ulogu: zima. / posuđene skije. / tuneli u snijegu. / nekad više, nekad manje. / roditelji na margini. / sestra još dalje . Dominantno kraći, odsječeni stihovi te gusto- ća nanosa šturih pjesničkih slika stilskom je karakteristikom i onih, uvjetno rečeno, duljih tekstova. Dovoljno je, ilustracije radi, navesti uvodnu dionicu pjesme naslov- ljene Selo ; ističem: nikad na moru. / uvijek na selu. / komarci, muhe, obadi. / pas pun krpelja, / krpelji kao baloni. / đubar. brdo đubra . U tekstu Vjeronauk , usudim se reći, nalazimo i trag satire proizašle ne iz subjek- tove rezignacije nad sobom samim i/ili nad (društvenim) kontekstom već iz sposob- nosti istoga sebe i/ili (društveni) kontekst naposljetku prihvatiti takvim kakav jest. Tetka iz Amerike pritom je naslov koji se izvrsno nadovezuje na prethodni primjer, a uz naglasak na svjetonazorno uvjetovan obiteljski razdor, što se opet lako može odraziti na percepciju društva: „Milane, vidim da si njihov, dijete komunista.˝ / Tata je umro, a tetka još je živa, / dal´ sad Hrvatsku slavi il´ čeka smrt / pa ju je baš briga? Potresno je subjektovo svjedočanstvo smrti bližnje osobe (slobodnom interpretaci- jom, rekao bih, očeve) emocionalno impozantan tekst Posljednji rođendan koji je, k tomu, stilski osnažen naznakom rime u završnici. Neonaturalistička deskripcija sre- dišnjice istoga, međutim, posebno je efektnim trenutkom vrijednim citiranja: Onda si izgubio svijest, / a mi smo gledali žilu na tvom vratu / kako kuca; / kad se umirila, / znali smo da je kraj . Toj pjesmi svakako valja dopisati tekst Moja majka u kojem ulo- gu učinkovitoga stilskog pojačivača, uz ostalo, obnaša i opkoračenje: sada jedva može hodati / moja majka. svaki dan / vozim je na injekcije. / i sebe na krvne pretrage. / ne damo se smesti, ona i ja. vrijeme je / sačinjeno od cvrkutavih točkica / (dokle ide, ide) . U zaključnom tekstu prve cjeline, naslovljenom Sestra , ulogu primarnoga stilskog po- jačivača preuzima anaforičko gomilanje veznika i . Uvodni tekst treće cjeline naslovljene Ljubav , pjesma Ronioci s Krapnja , progre- sivne je narativnosti te gustih deskriptivnih slojeva osobito atmosferičnog finala: Pri odlasku, / ona odbija voditi putopisne bilješke; / kupujem joj omanju žuto-smeđu spužvu udubina crnih kao / krvavi prah. / Spužva i predstojeća bura polako je čine sretnom . Na istome tragu čitamo i tekst Jesenski dan u Barbarigi , s tom razlikom što postojanost dvojine iz manje izravne relacije subjekt – ona evoluira u naglašeno intimnu relaci- ju subjekt – ti (ili, pak, jasno podvučeno mi stilski osnaženo spomenutim izravnim obraćanjem): Ponovo smo u apartmanu. / Većinu dana provodimo u njemu. / Tu je- demo zdravu hranu, čitamo knjige i magazine, i igramo / jamb. / Tu živimo bračnim životom. / Zaljubila si se u Barbarigu, / želiš ovdje provesti sve buduće jesenske odmore . U tekstu Na Kupi egzistencijalna samodostatnost postojeće (te nadasve postojane) dvojine podvučena je ravnodušnošću naspram društveno-povijesnoga konteksta: S