Nova Istra

260 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Franjo NAGULOV asocira te ujedno upozorava na primjenu rješenja kakvo nalazimo u Dejanovićkinoj Etici ). Dosljedna se primjena provodnih motiva očituje i u ponešto ekspresivnije pi- sanom tekstu Starojed pri čemu su, kako na sinkronijskom tako i na dijakronijskom planu, slike surovosti prirode prikazane estetski zavodljivima: S naoštrenih zubi otje- cala je krv prošlog stoljeća – jaguari su mi spremili kornjačine oklope . Tekst Odlakaviti jesen nudi slobodne definicije dijela provodnih motiva uz uvođenje još jednoga koji smo,„konzumirajući“ najnoviju domaću pjesničku praksu, imali priliku recepcijski usvojiti – posrijedi je, naime, sintagma zečji rep . Cjelina je zaključena dovitljivom mi- nijaturom Značenjska veza ; citiram: Kada jedem dagnje, jedem svoje ožiljke. Kada ih dotakneš, dagnje se otvore . Prvi tekst cjeline Kopito od zvijezda naslovljen Kako na nebu tako i na zemlji im- presivan je opis rađanja ptica pri čemu su, slobodno rečeno, ptice u nastajanju su- bjektom samim: Kada nam je koža postala mekana membrana, ušima smo čekali poziv u gnijezdo. U sumrak, kada lepet krila podiže vlagu s površine listova, majka ispljune dobrodošlicu i pokupi nas nogama. Prije prolaska kroz otvor, obliže nas morskom vodom, prekrije perjem i kljucne zatvorene oči . U središnjici teksta Nokturno uočavamo stva- ralački lucidno korištenu asonancu: Crkva zvoni mahovini zvonom crnog dima . Tekst Jugo prikazuje izmještenost prirode u metaprostor subjektove egzistencijalne mi- krosfere. Uvid u cjelinu zaključujem opaskom na tekstove Vodena kozica te Obris bje- lanjka koji, usprkos blistavo grotesknim momentima, iznova aktualiziraju problem intenziteta utjecaja koji su ovdje u više navrata spominjani (pritom posebno ističem sintagmu kobilja utroba u prvome odnosno motiv veprova u drugome slučaju). Završni ciklus naslovljen Podijeliti pomrčinu otvoren je tekstom Šumski čovjek u kojemu pojam šuma razmatramo kao razdjelnicu prostor-vremena i metaprostora te kao medij koji podržava trag rubno transcendentalnoga iskustva takoreći šama- nističke zaumnosti. Simbioza sintagme granična je pjesmoprozna minijatura lucidno realizirana neologizmom osnažene završnice: Ja se zakašljem, ispljunem čempresovu granu i nastavim zimzelenjeti . Tekst Amazona otpočinje intrigantnim provodno-mo- tivskim kontrapunktiranjem u vidu svojevrsne urbanizacije prirode: Betonsko nebo posuto otpalom kosom smreke. Prema tebi usmjereni cijeđeni češeri, crvene i žute kugle na pjenastim brjegovima. Neobrađeni papiri pričvršćeni za dno. Zeleni klipovi rakete . Rukopisnom logikom subjekt je naposljetku taj koji i sâm postaje razdjelnicom ovo- spoznajnoga te onostranoga, što potvrdu nalazi u tekstu gustih semantostilističkih nanosa naslovljenom Berba gusjenica . Neopoganski diskurs kulminira u tekstu ni- malo slučajno naslovljenom Sabat , a uz primjetnu visoku metaforičku sofisticiranost: Spremni smo zahvaliti se za uspješnu berbu gusjenica. Na Vračevom brdu, okupljeni oko bubnja, dijelimo međusobno pomrčinu. Naši su životi spojene pupkovine do mora – ako ih prekinemo, naša će tijela postati užegle ljuske iz kojih ćemo odletjeti u želudac crve-