Nova Istra

258 KNJIGA KOJA VRIJEDI, ALI I ZABRINJAVA Denis ĆOSIĆ: Crveno prije sutona , SKUD „Ivan Goran Kovačić“, Zagreb, 2019., 75 str. Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) novo je zapaženo ime hrvatskoga pjesništva. Punu je potvrdu doživio tijekom 2019. godine pojavivši se dvjema zbirkama: prva, naslov- ljena Neonski bog mržnje , objelodanjena je u sklopu drenovačke biblioteke Pjesnič- kih susreta u sklopu nagrade za najbolji rukopis mladoga autora s područja Slavo- nije, Baranje i Srijema, koja mu je dodijeljena godinu ranije i njom, jezik sâm pozi- cioniravši u središte autorskoga interesa, nastavlja tradiciju teorijski osviještenoga mladoautorskog pisma spomenute biblioteke koja je zakoračila u treće desetljeće kontinuiranoga izlaženja postavši nezaobilaznom činjenicom ovdašnjega pjesnič- kog postmodernizma. Druga, a ona je i predmetom ovoga razmatranja, ukoričen je rukopis za koji je Ćosić nagrađen mladopjesničkom nagradom Goran te, osim što potvrđuje strelovito autorsko sazrijevanje na zanatskoj razini, potvrđuje i ono što se čitanjem prvijenca dalo naslutiti: da je forma pjesme u prozi, naime, medij u kojem se stvaralački ponajbolje snalazi. Crveno prije sutona , dakle, pjesmoprozni je rukopis podijeljen u četiri cjeline, a sadrži četrdeset i jedan tekst minimalnih kvali- tativnih oscilacija te razvidno konceptualne prirode (ne, doduše, onoliko razvidne kao u prvijencu). Dosad je recepcijski usvojen kao jedan od zanimljivijih pjesničkih naslova minule godine. Rukopis otpočinje definicijom pojma suton iz Chevalierova Rječnika simbola , a zatim i uvodnim tekstom Simbioza iz kojega već uvelike razaznajemo visoku pro- točnost rečenice uz jaku vizualnu sastavnicu postignutu nizanjem razmjerno šturih no estetski učinkovitih pjesničkih slika. Prvu cjelinu naslovljenu U žutoj travi otvara tekst Vračanje – motiv vrača, valja naglasiti, pritom je jedan od provodnih motiva prepoznatljiv u nekolicine značajnih generacijskih reprezentanata (poput Marije Dejanović ili Monike Herceg), a što će,