Nova Istra

257 Franjo NAGULOV KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. stanodavku . Barthesovski odnos autora i teksta razložen je u programatskom koma- du Umro je kapetan teksta , čija je priroda pritom donekle uvjetovala, stilski gledano, ne odveć sretna rješenja, poglavito u središnjici: Umro je kapetan teksta. / Popucali su jarboli rečenica . Završni tekst rukopisa naslovljen Skliske formule nudi svojevrsnu sintezu jezika i šutnje odnosno postojanja te njegova neminovnog dokinuća na što, subjekt progovara, valja biti pripravan: Vježbajmo, dakle, smrt. Blizu je njena riječ bez / koplja i zvukova, posljednje ime zahrđalih stvari . Šalat je, dakle, zbirkom Zvijezde, davna lica spašenih iznova demonstrirao zanat- sku pribranost utemeljenu na razvidno bogatom čitateljskom iskustvu, a uz nerijetke trenutke pozitivnih kvalitativnih iskakanja te, srećom kudikamo rjeđe, manjih pro- kliznuća. Navedena konstatacija, vjerujem, daje naznačiti kako je posrijedi rukopis vrijedan čitateljskoga angažmana usprkos, kao što je na početku naznačeno, jasnoj izvedbenoj distanci u odnosu na dominantnu struju ovdašnje najnovije pjesničke produkcije. Posve slobodnom interpretacijom u svijest je, čitajući najnovijega Šalata, moguće dozvati Gudelja, donekle čak i Dragojevića. Dakako, autohtonost autorova pisma time nije dovedena u pitanje kao ni ukupna ocjena kako je posrijedi vrlo dobro knji- ževno ostvarenje kojemu će se znatiželjniji čitatelji, siguran sam, vraćati. Franjo Nagulov, Vinkovci