Nova Istra

254 LITERARNI EKVILIBRIJ Davor ŠALAT: Zvijezde, davna lica spašenih , Fraktura, Zaprešić, 2019., 140 str. Davor Šalat (Dubrovnik, 1968.), pjesnik, esejist, književni kritičar, prevoditelj te urednik i prireditelj, sedmom je zbirkom poezije naslovljenom Zvijezde, davna lica spašenih u sklopu biblioteke Fraktali nakladničke kuće Fraktura nastavio ispisivati umnogome autohtono pismo stilskih karakteristika nesvojstvenih dominantnim strujama suvremene hrvatske pjesničke produkcije. Biti autohton, doduše ne uvijek, u autorskom smislu znači biti hrabar, čak ukoliko ustrajanje u hrabrosti gdjegdje rezultira kvalitativnim oscilacijama. Što, u kontekstu čitanja ove zbirke, uglavnom nije slučaj. Rukopis je podijeljen na sedam cjelina te broji ukupno pedeset i devet tekstova što je, s obzirom na najnovija Frakturina izdanja, opsegovno jedan od skromnijih naslova. Zamjerku možemo naći prije svega na grafičkom planu, a odnosi se na ni- zanje praznih stranica s lijeve strane, što je značajkom spomenutih izdanja, te se ista izravno ne odnosi na rukopis, ali ostavlja otvorenim pitanje takve uredničke geste koju, niti uz najbolju volju, nije moguće estetski opravdati. Prva cjelina, naslovljena Svjetlost prostire stol , započinje istoimenom pjesmom re- fleksivno-meditativnog karaktera uz progresivnu sintaktičku protočnost. U mini- jaturi Tijelo dana nalazimo promišljeno provedenu patinastu sintaktičnu inverziju zavidnoga stilskog efekta: U osvit / zapali / tijelo dana / i u suton / dogorjet će / na lomači zvijezda . Tekstovi Kad trava progovori te Više nemaš sjenu neoegzistencijali- stičkoga su predznaka pristojne izvedbe, a uz ne odveć sretno sintagmatsko rješenje završnice potonjega teksta ( konzerva straha ).