Nova Istra

247 Franjo NAGULOV KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. naime, političke korektnosti u pjesništvu, ističem: Ulica Ljudevita Posavskog / Puni se crvenim startasicama / Mirisom čaja od mente / I / Bezveznim razgovorima / Lijeve / I / Liberalne / Omladine / Koja / Će / Promijeniti / Moj kurac . Jetki komentar društvenih zbivanja, s naglašenim ironijskim odmakom, prepo- znatljiv je u tekstu Pet načina na koje je moguće povezati Windowse s Androidom – u danom se primjeru prizori nižu naizgled mimo konvencionalne logike; gustim čitanjem, međutim, moguće je nazrijeti nazivnik semantički konsolidiran stanjem subjektova gađenja sveljudskom potrebom za normom. Pjesmu Zamah nevidljivih ruku , prije svega, karakterizira tematsko-motivsko zadiranje u grublji erotizam, dok je u tekstu Iluzije i opsjene vidljivo subjektovo preispitivanje recepcijskoga mehaniz- ma. Kao trepljikovljevsku pljusku društvenom ukusu, pak, podvlačim tekst naslov- ljen ironijsko-deminutivnom sintagmom Mali zeko koji kroz prizmu groteske pro- vlači, makar posve neizravno, problematiku seksualnoga iskorištavanja djece obilje- ženu, dakako, prešutnim odobravanjem okoline: idiličnu scenu remeti gust promet na cesti / i zaleđeni mali zeko / koji u šumici masturbira // scena nije za medije / raspla- kalo bi djecu . Autonihilistički tekst Nekoristan , lišen i najmanjih natruha patetike, de- valvira autorov-subjektov stvaralački nagon sve do poistovjećivanja istoga s potpu- nom beskorisnošću, a uz osobito snažnu ironijsku gestu unutarnjega distiha: Čak i umjetnici oko mene rade / (Oni izražavaju sebe!) . Kozmički uvjetovan spleen urbane svakodnevice naznačen je u stilski pribranije pisanom tekstu Četverokut gdje iznova valja obratiti pozornost na završnicu u službi jake poante nerijetko, dakako, dosjet- kovnoga karaktera. Subjektov zazor pred konvencionalnim proživljavanjem praznika, opterećenih društveno uvjetovanim„moranjima“ poput obiteljskih okupljanja, čitam u ispovjed- no toniranim komadima Praznik te Za praznike . Anaforička gomilanja ritamski vi- taliziraju tekst, agresivnoj dinamičnosti usprkos, sadržajno-semantički depresivnih slojeva, naslovljen Dizelaš koji jebeno dobro vozi – spomenuto gomilanje, sukladno rukopisnoj logici, kulminira u završnoj dionici: ja sam vječito nemiran / ja sam pot- puno nesretan / no, da li je volim? // da / da / da // ja sada mogu slobodno reći / da! / da! / da...! // volim je! Kvalitativno impresivan doseg autorove dosjetke razvidan je u središnjem dijelu teksta 900 kilometara od tebe na što se, osobito tematsko-motiv- ski, dopadljivo naslanja i tekst Kako se pilo u doba komunizma koji, međutim, nipo- što ne bi valjalo čitati kao kakav manifestni komad, već kao literarno ležerno prepri- čavanje iskustva prijašnje egzistencije kolektiva. Disanje otrova , pak, u odnosu je na spominjanu rukopisnu logiku tekst naglašeno intimne atmosfere koja naposljetku rezultira semantički regresivnim ishodom: Ljubav, / divljačka / destruktivna / sila . Rukopis zatvara pjesma Zarastanje neba nad Zagrebom iz koje je razvidna obnovlji- vost prirode kao predmet subjektove percepcije što se, međutim, istovremeno ispo-