Nova Istra

238 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Franjo NAGULOV Sinkronijsko-dijakronijski efekt riječi prikazan je intenzivnim odnosom svjetla i sjene u tekstu Govor za tebe bijaše proslov zajedništva ; upravo je spomenuto kontrasti- ranje zabilježeno u središnjem dijelu teksta estetski osobito pamtljivim trenutkom: i tko će prizvati dan u kojem te čekah, / nezavršena tkanice veziva, / mostotvorna premo- snice jezika duha, / u kojoj jača noć kazivoga, / svjetlonosno ispisana od samoga početka . Riječ kao objekt i ujedno medij kojim subjekt govori o objektu sadržajno-semantički obuhvaćena je tekstom Razgovaram s tobom , na što se nadovezuje minijatura Došla si i odredila , kojom je podvučena evolucijski tolerantna dvojina ženskoga subjekta i riječi: Došla si i odredila / da sam po tebi, / ja sam sada Ti, / od sada omeđena, / reče- na, / od sada izrijek. / Riječi . Prikaz riječi kao gradivne jedinice općega u tekstu Na početku sam suptilnih je biblijskih, napose starozavjetnih konotacija, dok u tekstu Šutiš i daješ mi prostor subjekt preuzima proročku ulogu ne odričući tako božansko podrijetlo riječi te ujedno ovaj put sebe pozicionirajući kao medij: Šutiš i daješ mi pro- stor / kojim ću te imenovati, / vezati riječju, / ne nadmećem se sa Svevišnjim, / njegov prst daje mi uputu, / puti me u predjel njegova počela! U završnici tekstova Zvonko me premještaš te, donekle, Izgovorim li neki glas autorica poseže za pleonazmom u službi stilskoga pojačivača upitne estetske opravdanosti. Prožimanje subjekta i riječi prikazano je visokoekspresivnom, takoreći anatom- skom slikom u tekstu Ovaj znak koji mi daješ ; ističem: Razdvojiše tvoje meso / od mo- jih kostiju / brzinom svekolike mjere . U tekstu Za ovaj let razvijaš riječ je prikazana kao okupljališna točka ili izvor centripetalnoga djelovanja na svojevrsno predmnoš- tvo. Tekst Ponavljam te naglašava, jasno retoričkom upitnošću, povezanost riječi i primordijalne egzistencije: Ispovijedaš li to stvaranje / prije početka svijeta, / kada po tebi još nije sve postalo? U tekstu Primaknem li te ljubljenu stilskim se problemom is- postavlja prisutnost jakih genitivnih konstrukcija na čije se olako posezanje, iz stva- ralačke pozicije gledano, opravdano može gledati kao na „liniju lakšega otpora“. Ri- ječ/jezik kao činjenica, čijim je temeljnim svojstvom njezina/njegova obnovljivost, semantičkom je okosnicom teksta Netko je pregrizao jezik : svijet i duh vise o jednom slovu, / ćutim zvuk što ostade na jeziku, / nešto neposredno raste iz početka! Tekst Pre- vođena riječi nudi interaktivnu sliku materniteta i zavičajnosti. U tekstu Riječ za riječ samoj je riječi, pak, dovitljivo dopisana hranidbena vrijednost: u jeci vlastitoga tijela / zazivati spasonosno / da i tebi bude / kruh-riječ naša svagdašnja . Na spomenuti se primjer čvrsto nadovezuje još jedan zapis identičnoga prvog stiha, čijom je završni- com riječi dopisano i svojstvo smjerokaza: razmakni taj zastor skrivanja / i povoj ko- jim se odmataš, / inkunabula uskoro neće biti tvoja kolijevka / protegni se u novomu i pusti da te riječ vodi . Semantički progres rukopisa nadalje rezultira razmatranjem odnosa subjekt-je- zik; tako u Razgovaram s tobom jeziče (ostaje nejasno, s obzirom na rukopisno pošti-