Nova Istra

237 I POSLIJE JEZIKA JEZIK! Dragica VRANJIĆ-GOLUB: RIJEČ za RIJEČ , DHK, Mala knjižnica, Zagreb, 2018., 91 str. Pred nama je šesta zbirka poezije Dragice Vranjić-Golub (Split, 1951.), autorice čija se teorijska osviještenost odražava i u samoj stvaralačkoj praksi, a što nesumnji- vo predstavlja izazov. Jasno podvlačenje spomenute osviještenosti u kontekstu knji- ževnoga, napose pjesničkoga stvaralaštva, predstavlja rizik kvalitativnoga trpljenja što naposljetku može te nerijetko i rezultira fijaskom. Usprkos rjeđim estetskim amplitudama, ovom rukopisu nećemo dopisati takvu sudbinu, naprotiv! Riječ za Riječ , 208. ukoričenje Male knjižnice DHK-a, dominantno je korektno, mjestimice i sjajno ostvarenje vrijedno popratnoga komentara. Priroda je rukopisa bez daljnjega konceptualna što možda, poglavito zbog nepo- stojanja vidljive podjele tekstova u cikluse, na prvo čitanje neće biti posve uočljivo. Rukopis broji osamdeset i pet nenaslovljenih tekstova te ćemo, sukladno praksi, pri- mjere navoditi kao zamjenu za naslov ističući prvi stih. Zbirku otvara tekst Na putu riječ . Već iz toga primjera primjetna je, posebice na morfološkom planu, umjerena ar- haičnost jezika. Konstatacija se ponajviše odnosi na učestalo korištenje aorista kojim je, s manjim ili većim uspjehom, realiziran dijakronijski učinak jezične patine. Odnos ženskoga subjekta i suputnice mu riječi, detektiran u uvodnom tekstu, nastavljen je i u drugome, gdje je jezik prikazan zalogom njihovu neraskidivom savezu: Riječ za je- zik dadoh joj trajno, / savez smo vječni. / Pokolebah se u prvoj šutnji, / sricah joj psalme, pomatah povoje, / tvrdoću blažih aoristom . Iz navedenoga primjera možemo zaklju- čiti kako je spomenuto korištenje aorista intencionalno te je programatske prirode. U tekstu Stara hrvatska riječi naglasak je na njezinoj ne samo komunikacijskoj već i identitetnoj ulozi. Neraskidivost subjekta i riječi odnosno podsvijest kao vezivno tkivo njihova saveza očituje se tekstom Sa mnom je zanoćila riječ . Franjo NAGULOV