Nova Istra

233 Antun LUČIĆ KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Brojni su podatci, nadnevci, i vremenski izvana kao i podatci iz novina, manje knjiga, npr. Večernji list , 17. veljače 2007. (str. 41). Donosi i bibliografske i historio- grafske podatke, manje prema knjigama. Kao Veselko Tenžera piše reportažno, što postaje dnevnička kolajna prizora, ondje gdje se sve našao pisac. Na biranim mjesti- ma iskazuje privrženost Šopu, posebno njegovoj Bosanskoj trilogiji i zapisima Kroz vrevu stećaka . Opisuje sudbinu tiskanja, uređivanja knjiga, izbacivanje pojedinih re- čenica i stihova, primjerice izdanje spomenute Šopove Bosanske trilogije (str. 356). Po uvrštenim naslovima uviđamo što esej jest i što može, poglavito kad se uzmu u obzir autorovi osobni pogledi na bitne teme iz života. Maniristički okretan Pešordin tekst je proza, publicistička uglavnom, rijetko kada je pripovjedna, ali i, kako tumači američki teoretičar Wayne Boout, postoji „retori- ka proze“. Trebalo je sagledati činjenice i usto odsjediti pouzdano pisanje, po ime- novanju Ive Andrića ne žaliti Sitzfleisch (meso za sjedenje i rad). Zato je niz zrelih momenata u Pešordinim proznim redcima, zrelost kakva je i „klasje naših ravni“. U napisima se posebno vidi genealogija teksta od ideje, niza usputnih zapisa, struktu- re teksta do oblikovnih zauzetosti, a sve iznova pretreseno kao u pješčanome satu, kojemu je gdješto nalik i sadržaj knjige. Tematski je i uzorito iz davne renesanse Ma- vro Vetranović kroz Pisanci u pomoć poetam donio iskustvo slobode, odnosno naziv- nik kako biti i opstati u slobodi: „A poetam čes pogodi / Neka slijede Mužu svoju, / kako hoće u slobodi.“ Knjiga prinosi raznolike napise pokazujući kako funkcionira memorija, kao da je memorija glavni lik. Rekonstruira društvene odnose, osobito u užem okruženju, a oni se ponekad doimaju kao indijske kaste. Na djelu je autentičan glas, esencijalni jezik, skepticizam i distanca intelektualca, postmoderna Europa, horizont misli: sre- dišnja Europa otvorena prema Jadranu, jezik apsolutne europske normalnosti, mir među Europljanima, etička okomica prožeta povijesnim obilježavanjem. 7. Razvedena tema slobode je poput vidne niti u Pešordinu pisanju, prilika za li- bertas da se postvari i kroz memoriju. Sloboda je izazov da se o njoj sanja, da pišu o njoj, da se čak fizički za nju bori, ali i da pjevaju o njoj. S osjećajem za pisano naslje- đe u Bašćanskoj ploči, poemi , XVIII. pjevanje iznosi „A s glagoljskih ploča (u jutra trijezna) / Čut će se pjesma ljudi tvoja pjesma.“ Napisavši ranije svezbirku pjesama Knjiga ljubavi i gnjeva , novi i nikako posljednji naslov bio bi na tragu pojedinačnog i života mnogih. Prvo je opis vlastitoga uloga u životne tijekove i moguće promjene na dobro, a drugo to što su životi više pojedinaca i skupina dali ili oduzeli životu. Tema je to za domaćeg Mihaila Bulgakova i novog Doktora Živaga , u genitivu množine, jer