Nova Istra

234 KNJIŽEVNOKRITIČKO OBILJE, 2019. – 2020. Antun LUČIĆ se tiče sviju nas i biva točka u nosivu životu, usprkos daljinama i blizinama. S knji- ževnoznanstvene pozicije dobro bi bilo da je u knjigu uvršteno imensko kazalo, ono zemljopisnih naziva i ključnih pojmova. Premda su važni tekstovi napisani i objavljeni s povodom, njihov je nazivnik sve- opći. Nisu to eseji od papira, kao papirnati brodovi otisnuti na pučinu. Više je ne- retvanska lađa koja razapinje jedra za snagu govorenja o prošlomu i budućemu vre- menu. Radi se o životnoj knjizi, zahvali životu, ali i monografiji o slobodi, na zao- bilazan način ona ispunjava Pismo. Ovo nije lokalna već nacionalna, regionalna i europska knjiga, „vartal“ oštrih eseja, kao vartal Petra Lucića koji donosi izabrane pjesme od davnine. Kroz literarno-publicistički kanon, osvijetljeni su napisi, kulturološki gledano, prilike da pjesnik bude strateg u društvenom fokusu, pritom brižno i nemalo skr- beći za duhovnost i identitet nacije. Takvim piscima jednako je strano glavom kroza zid kao i da budu kolaboracionisti i pervertiti. Stoga Pešordina saga od činjenične zbirke nije samo knjiga života nego i summa u kojoj živimo, u kojoj povijesno hoda- smo, krećemo se dalje i jesmo. Podsjeća na studije i rasprave ili kronike, franjevačke po tradiranju životne građe, i zdušno prenosi gradivo kroz više vremenskih odvojaka. Antun Lučić, Mostar (BiH)